Antička Makedonija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kraljevina Makedonija (grčki: Μακεδονία, trans. Makedonía) bilo je antičko kraljevstvo na sjevernoj periferiji klasične Grčke[1], a kasnije dominantna država helenističke Grčke. Većim dijelom njenog postojanja vladala je legendarna dinastija Argead, a zatim Antipatridi i konačno Antigonidi. Makedonsko kraljevstvo se nalazilo na sjeveroistočnom dijelu grčkog poluotoka, omeđena Epirom na zapadu, Peonijom na sjeveru, Trakijom na istoku i Tesalijom na jugu.
Kraljevina Makedonija Μακεδονία |
||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
808. - 168. p.n.e. | ||||||||||||||||
|
||||||||||||||||
Glavni grad | Aigai (808. - 399.p.n.e.) Pela (399. - 167.p.n.e.) |
|||||||||||||||
Državno uređenje | Monarhija | |||||||||||||||
• 808. - 778. p.n.e. |
Karan Makedonski | |||||||||||||||
• 179. - 168. p.n.e. |
Perzej Makedonski | |||||||||||||||
Zakonodavstvo |
Prije 4. stoljeća p.n.e. Makedonija je bila malo kraljevstvo u sjevernoj Grčkoj i nalazilo se izvan područja kojim su dominirali veliki polisi Atina, Sparta i Teba, i jedno je vrijeme bila podređena Ahemenidskom carstvu. Za vrijeme vladavine Filipa II (359.p.n.e. - 336.p.n.e.) dolazi do uspona Makedonije, koja se prvo oslobodila perzijske vladavine i počela da kontroliše čitav grčki svijet.[2] Pomoću inovativne makedonske vojske, Filip je porazio Atinu i Tebu u odlučujućoj bici kod Heroneje 338. godine p.n.e. i pokorio ih, držeći Spartu pod kontrolom. Njegov sin Aleksandar Veliki je ostvario san svog oca da komanduje cijelom Grčkom osnivajući Savez grčkih država, nakon zauzimanja Tebe. Mladi Aleksandar je tada bio spreman da vodi vojsku koja je težila da se osveti Ahemenidskom carstvu, zbog invazije na Grčku u 5. stoljeću p.n.e.
Aleksandar Veliki je bio uspješan u ratovima protiv Ahemenidskog carstva i na kraju je zauzeo teritoriju koja se protezala do rijeke Ind. Tada je njegovo Makedonsko carstvo bilo najmoćnije carstvo na svijetu stvarajući helenističku državu. Grčka umjetnost i književnost je cvjetala u novim osvojenim zemljama a napredak u filozofiji i nauci se proširio antičkim svijetom. Od najvećeg značaja su doprinosi Aristotela, učitelja Aleksandra Velikog, čija su se djela proučavala stoljećima nakon njegove smrti.
Nakon smrti Aleksandra Velikog 323. godine p.n.e., slijede ratovi dijadosa i podjela carstva. Kraljevina Makedonija nastavlja svoje postojanje kao grčki kulturni i politički centar u Mediteranskom regionu zajedno sa Ptolemejskim kraljevstvom, Seleučkim carstvom i Atalid kraljevstvom. Važni gradovi poput Pele, Pidne i Amfipolisa su bili uključeni u borbi za kontrolu teritorija. Osnovani su novi gradovi, kao što je Solun od strane uzurpatora Kasandera, koji je danas drugi grad po veličini u današnjoj Grčkoj. Pad utjecaja Makedonije započeo je usponom Rima sve dok je nije zauzeo tokom Makedonskih ratova.