Brana Tri sutjeske
From Wikipedia, the free encyclopedia
Brana Tri kanjona pregrađuje rijeku Yangtze kod Sandoupinga i Yichanga u kineskoj provinciji Hubei. Izgradnja je započela 1993. Predstavlja najveću hidroelektričnu branu na svijetu, više od pet puta veću od Hooverove brane. Rezervoar se počeo puniti 1. juna 2003, te će se nalaziti na trenutnoj lokaciji živopisnog područja Tri sutjeske, između gradova Yichanga (Hubei) i Fulinga (općina Chongqing). Izgradnja najvažnijih struktura završena je 20. maja 2006, 9 mjeseci prije roka.[1] Brana radi punim kapacitetom od 4. jula 2012. Ukupni kapacitet za generiranje energije iznosi 22.500 MW.[2]
Brana Tri sutjeske | |
---|---|
Država | Kina |
Lokacija | Sandouping (Yiling, Hubei) |
Koordinate | 30°49′23″N 111°00′12″E |
Svrha | Električna energija, kontrola plavljenja, plovnost |
Status | U funkciji |
Izgradnja počela | 14. 12. 1994. |
Datum otvaranja | 2003. |
Cijena izgradnje | 26 mlrd $ |
Vlasnik | China Yangtze Power (podružnica China Three Gorges Corporationa) |
Brana i prelivi | |
Vrsta brane | Gravitacijska |
Pregrađuje | Yangtze |
Visina vrha | 181 m |
Dužina | 2335 m |
Debljina vrha | 40 m |
Debljina baze | 115 m |
Kapacitet preliva | 116.000 m3/s |
Akumulacija | |
Stvara | Rezervoar Tri sutjeske |
Ukupni kapacitet | 39,3 km3 |
Površina sliva | 1.000.000 km2 |
Površina | 1084 km2 |
Maks. dužina | 600 km |
Nadmorska visina | 175 m |
Hidroelektrana | |
Pad vode | Prosječna: 80,6 m Maksimalna: 113 m |
Turbine | 32× 700 MW 2× 50 MW Tip: Francis |
Instalirana snaga | 22.500 MW |
Godišnja proizvodnja | 87 TWh |
Brana Tri sutjeske je gravitaciona brana hidroelektrane na rijeci Jangce pored grada Sandoupinga, u okrugu Yiling, Yichang, provincija Hubei, centralna Kina, nizvodno od Tri sutjeske. Najveća svjetska elektrana po instalisanom kapacitetu (22.500 MW ),[3][4] brana Tri sutjeske generiše u prosjeku 95±20 TWh električne energije godišnje, u zavisnosti od godišnje količine padavina u riječnom slivu.[5] Nakon velikih monsunskih padavina 2020. godine, godišnja proizvodnja brane dostigla je skoro 112 TWh, obarajući prethodni svjetski rekord od ~103 TWh postavljen od strane brane Itaipu 2016.[6][7]
Tijelo brane je završeno 2006. godine; elektrana je završena i potpuno operativna od jula 2012.[8][9] kada je počela proizvodnja iz posljednje od glavnih vodenih turbina u podzemnoj elektrani. Svaka od glavnih vodenih turbina ima kapacitet od 700 MW.[10][11] Kombinovanjem kapaciteta 32 glavne turbine brane sa dva manja generatora (50 MW svaki) koji napajaju strujom samu elektranu, ukupni kapacitet proizvodnje električne energije brane Tri klisure je 22.500 MW.[10][12][13] Posljednja velika komponenta projekta, brodski lift, završena je u decembru 2015.[14]
Osim za proizvodnju električne energije, brana je dizajnirana da poveća brodski kapacitet rijeke Jangce. Pružajući prostor za spremanje poplavnih voda, brana smanjuje potencijal za poplave nizvodno koje su historijski mučile niziju Jangce. Godine 1931. poplave na rijeci uzrokovale su smrt do 4 miliona ljudi. Kao rezultat toga, Kina smatra projekat monumentalnim društvenim i ekonomskim uspjehom,[15] s dizajnom najsavremenijih velikih turbina [16] i korakom ka ograničavanju emisije stakleničkih plinova.[17] Međutim, brana je dovela do nekih ekoloških promjena, uključujući povećani rizik od klizišta,[18][19] što je dovelo do toga da brana bude kontroverzna kako u zemlji tako i u inostranstvu.[20][21][22][23]
Veliku branu preko rijeke Jangce prvobitno je zamislio Sun Yat-sen u Međunarodnom razvoju Kine, 1919.[20][25] On navodi da je brana sposobna da proizvede 30 miliona konjskih snaga (22 GW) bila moguća nizvodno od Tri klisure.[25] 1932. godine, nacionalistička vlada, predvođena Čang Kajšekom, započela je preliminarne radove na planovima u Tri klisure. 1939. godine, tokom Drugog kinesko-japanskog rata, japanske vojne snage okupirale su Yichang i istražile područje. Projekt, Otani plan, završen je za branu u iščekivanju pobjede Japana nad Kinom.
Godine 1944., glavni projektant Biroa za melioraciju Sjedinjenih Država, John L. Savage, pregledao je područje i izradio prijedlog brane za 'Projekt rijeke Jangce'.[26] Oko 54 kineskih inženjera otišla su u SAD na obuku. Prvobitni planovi su predviđali da brana koristi jedinstvenu metodu za pomicanje brodova: brodovi bi ulazili u brodske prevodnice koje se nalaze na donjem i gornjem kraju brane, a zatim bi dizalice premještale brodove od jedne do druge. Grupe plovila bi bile podignute zajedno radi efikasnosti. Nije poznato da li je ovo rješenje uzeto u obzir zbog performansi uštede vode ili su inženjeri smatrali da je razlika u visini između rijeke iznad i ispod brane prevelika za alternativne metode.[27] Neka istraživanja, ekonomske studije i projektantski radovi su obavljeni, ali je vlada, usred kineskog građanskog rata, zaustavila rad 1947.
Nakon komunističke revolucije 1949. godine, Mao Zedong je podržao projekat, ali je prvo započeo projekat brane Gezhouba u blizini, a ekonomski problemi, uključujući Veliki skok naprijed i Kulturnu revoluciju, usporili su napredak. Nakon poplava rijeke Jangce 1954. godine, 1956. godine, Mao Zedong je napisao "Plivanje", pjesmu o svojoj fascinaciji branom na rijeci Jangce. 1958. godine, nakon kampanje Stotinu cvjetova, neki inženjeri koji su govorili protiv projekta bili su zatvoreni.[28]
Tokom 1980-ih, ponovo se pojavila ideja o brani. Nacionalni narodni kongres odobrio je branu 1992.: od 2.633 delegata, 1.767 je glasalo za, 177 je glasalo protiv, 664 je bilo uzdržano, a 25 članova nije glasalo, što je zakonu dalo neobično nisku stopu odobrenja od 67,75%.[29][30] Izgradnja je počela 14. decembra 1994.[31] Očekivalo se da će brana biti u potpunosti operativna 2009. godine, ali dodatni projekti, kao što je podzemna elektrana sa šest dodatnih generatora, odgodili su puni rad do maja 2012.[13][28][32] Brodski lift je završen 2015.[14][33] Brana je podigla nivo vode u akumulaciji na 172,5 m iznad nivoa mora do kraja 2008. godine i do projektovanog maksimalnog nivoa od 175 m do oktobra 2010.[34][35]