![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/84/Butyric_acid_acsv.svg/langbs-640px-Butyric_acid_acsv.svg.png&w=640&q=50)
Buterna kiselina
From Wikipedia, the free encyclopedia
Buterna kiselina (grč. βούτῡρον – butirum/buturum = maslac ) ili maslačna kiselina – poznata i kao a butansaka kiselina, sa skraćenicom BTA[2] – je karboksilna kiselina sa strukturnom formulom CH3CH2CH2-COOH. Soli i estri ove kiseline poznate su kao butirati ili butanoati.
Maslačna ili buterna kiselina | |
---|---|
![]() ![]() ![]() | |
Općenito | |
Hemijski spoj | Maslačna ili buterna kiselina |
Druga imena | 1-Propanecarboksilna kiselina Propankarboksilna kiselina C4:0 (Lipidni brojevi) |
Molekularna formula | C3H7COOH |
CAS registarski broj | 107-92-6 |
SMILES | CCCC(=O)O |
InChI | 1/C4H8O2/c1-2-3-4(5)6/h2-3H2,1H3,(H,5,6) |
Kratki opis | Bezbojna tečnost neprijstnog mirisa |
Osobine1 | |
Gustoća | 1,135 g/cm3 (−43 °C)[1] 0,9528 g/cm3 (25 °C) |
Tačka topljenja | −5,1 |
Tačka ključanja | 163,75 |
Pritisak pare | 0,112 kPa (20 °C)[2] 0,74 kPa (50 °C) 9,62 kPa (100 °C)[3] |
Rastvorljivost | Mješljiv, malo rastvorljiv u CCl4 Miješa se s etanolom, eterom |
Dipolni moment | 0.93 D (20 °C)[4] |
Rizičnost | |
NFPA 704 | |
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima. |
Maslačna kiselina se nalazi u mlijeku, posebno koza, ovaca američkog bizona , maslacu, parmezan siru, a kao proizvodi anaerobne fermentacije (uključujući i debelo crijevo i kao miris tijela – od znoja). Ima je također i u mliječnim čokoladama koje se proizvode po Hershey procesu ili dodacima koji oponašaju njegovu aromu.[5] Maslačna kiselina je prisutna i ljudskim bljuvotinama, kojima daje glavni karakteristični miris.[6] Ima neprijatan miris i oštar, sladunjav okus, sličan dietil-etru. Sisari sa dobrim sposobnostima detekcije mirisa, kao što je pas, mogu otkriti na 10 dijelova na milijardu, a čovjek je može otkriti u koncentracijama iznad 10 dijelova na milion.
Buternu kiselinu je (u nečistom obliku) prvi uočio francuski hemičar Michel Eugène Chevreul, 1814. Do 1818. godine, on ju je pročistio dovoljno da je karakterizira. Međutim, Chevreul to nije objavio u ranim istraživanjima maslačne kiseline; umjesto toga, on je deponirao svoja otkrića u pisanom obliku sa sekretarom Akademije nauka u Parizu, Francuska.
Henri Braconnot, francuski hemičar, je u istraživanju sastava maslaca, objavljivao svoje nalaze, što je dovelo do sporova o prioritetu. Već 1815. godine, Chevreul je tvrdio da je pronašao supstance odgovorne za miris maslaca.[7] Oko 1817., objavio je neke od svojih nalaza o svojstvima buterne kiseline i imenovao je.[8] Međutim, to nije učinjeno sve do 1823., kada je detaljno predstavio osobenosti buterne kiseline.[9]