Eolsko narječje
dijalekt starogrčkog jezika / From Wikipedia, the free encyclopedia
Eolsko grčko narječje jest skupina dijalekata starogrčkoga jezika kojima se govorilo od 8. do 4. stoljeća p. n. e. u Beotiji, Tesaliji, otoku Lezbosu, te u grčkim kolonijama u Eoliji u Maloj Aziji. Eolsko narječje zadržalo je puno arhaizama u usporedbi s ostalim starogrčkim narječjima, te razvilo velik broj inovacija.
Lirska pjesnikinja Sapfa i pjesnik Alkej s Lezbosa (oko 600. p. n. e.) najpoznatiji su eolski književnici, te se njihov jezik smatra standardnim oblikom toga narječja.[1] Koriste nekoliko svojstvenih metričkih oblika koji se skupno nazivaju eolski stih, a koriste ga i kasniji antički i savremeni pjesnici.[2] Pastoralne Idile 28-30 aleksandrijskoga pjesnika Teokrita napisana su eolskim narječjem i stihom u čast Sapfi i Alkeju.[3]
U klasičnom razdoblju eolsko se narječje toliko razlikovalo od prestižnog atičkog da ga likovi u Platonovom dijalozima Protagora i Kratil nazivaju "barbarskim" odnosno "stranim".[4]