Mrežni protokol
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mrežni protokol je skup standardnih pravila za prikaz, signaliranje, i ovjeravanja podataka, te provjeravanje od grešaka koje je potrebno izvršiti da bi se podatak uopće poslao. Protokoli su standardi koji omogućavaju računarima da komuniciraju preko mreže. Specifikacija protokola obično uključuje :
- format poruke koja se prenosi
- tretman greške u komunikaciji
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Za različite komunikacije postoje i različiti protokoli, ali svi koegzistiraju unutar fizičke implementacije mreže. Grupisanje protokola se vrši u 7 različitih nivoa po tzv. OSI modelu. Najviši nivo je aplikacijski, a najniži su protokoli koji se bave implementacijom komunikacije na fizičkom nivou Princip 7 slojeva (Layer's) zasniva se na :
- sloj se kreira gdje su potrebne različite apstrakcije
- Svaki sloj izvodi strogo definisane funkcije
- funkcija svakog sloja je izabrana da zadovoljava međunarodne standardizovane protokole
- granice sloja se odabiru tako da minimiziraju tok informacija kroz interfejs
- broj slojeva će biti dovoljno veliki da odvoji funkcije
- Svaki sloj na jednoj strani komunicira samo sa istovjetnim slojem na drugoj strani (1. sa 1., 5 sa 5. itd.)
- Niži sloj mora izvršiti podršku sloju iznad.
Koncept OSI zasniva se na sedam slojeva i to:
- Fizički sloj (Phisical layer)
- Podatkovni sloj (Data layer)
- Mrežni sloj (Network layer)
- Transportni sloj (Transport layer)
- Sjednički sloj (Session layer)
- Prezentacijski sloj (Presentation layer)
- Aplikacijski sloj (Application layer)
Zbog uštede na količini protoka podataka pojedini slojevi se objedinjuju ili zamjenjuju drugima kako bi se postigla što veća efikasnost mreže.