Povrće
From Wikipedia, the free encyclopedia
U povrće spadaju različite biljke pod zajedničkim nazivom koje ljudi ili životinje upotrebljavaju u ishrani, bilo svježe (u salati) ili termički obrađeno ili konzervirano. Zavisno od vrste, za ishranu se upotrebljavaju cijele biljke ili samo pojedini dijelovi (korijen, stabljika ili listovi).
U zavisnosti od toga koji dio biljke upotrebljavamo uobičajena je podjela povrća na više grupa:
- lisnato (kupus, špinat, kelj, blitva, rabarbara...)
- korjenasto (krompir, mrkva, peršun, celer, repa, ...)
- lukovičasto (sve vrste luka)
- cvijetno (karfiol, brokula, artičoke, ...)
- plodno povrće (paradajz, paprika, krastavac, tikvica, patlidžan, bamija...)
- mahunjarke (grah u zrnu i mahune, zeleni grašak, bob, slanutak...)
- začinsko bilje (peršunov list, celerov list, bosiljak...)
Povrće, zahvaljujući svom visokom sadržaju vitamina, minerala, celuloze, te niskom udjelu masnoće, ima u ishrani neprocjenjivu ulogu. Količina vitamina i minerala različita je od vrste do vrste, kao i podneblja u kojem povrće uspijeva. Svoj ukus duguju sadržaju eteričnih ulja koja također igraju ulogu u urednoj probavi.
Prvobitno, povrće su sakupljali lovci-sakupljači skupljali u divljini, a čovjek je počeo uzgajaati u nekoliko dijelova svijeta, vjerovatno u periodu od 10.000 p. n. e. do 7.000 p. n. e., kada se razvio poljoprivredni način života. U početku su se uzgajale biljke koje su rasle lokalno, ali kako je vrijeme odmicalo, trgovina je donosila egzotične usjeve koji su se dodavali domaćim vrstama. Danas se većina povrća uzgaja u cijelom svijetu kako to klima dozvoljava, a usjevi se mogu uzgajati u zaštićenim sredinama na manje pogodnim lokacijama. Kina je najveći proizvođač povrća, a globalna trgovina poljoprivrednim proizvodima omogućava potrošačima da kupuju povrće uzgojeno u dalekim zemljama. Obim proizvodnje varira od samostalnih farmera koji opskrbljuju potrebe svoje porodice za hranom, do agrobiznisa sa ogromnim površinama usjeva sa pojedinačnim proizvodima. U zavisnosti od vrste povrća u pitanju, nakon žetve slijedi sortiranje, skladištenje, prerada i marketing.
Povrće se može jesti sirovo ili kuhano i igra važnu ulogu u ljudskoj ishrani, jer uglavnom ima malo masti i ugljikohidrata, ali ima puno vitamina, minerala i dijetalnih vlakana. Mnogi nutricionisti ohrabruju ljude da konzumiraju puno voća i povrća, često se preporučuje pet ili više porcija dnevno.