Ušna školjka
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ušna školjka (lat. concha auricularis, concha auriculae) je osnovna struktura vanjskog uha. Građena je od hrskavice koja omogućava lociranje smjera izvora zvuka. Ušna školjka je jedna od najmarkantnijih obilježja glavene tjelesne regije. Može biti različite morfologije i veličine, sa nizom detalja koji ispoljavaju veoma široku unutarpopulacijsku imeđupopulacijsku raznolikost. Za neke od njih klasičnogenetički modeli nasljeđivanja pretpostavljaju da se nasljeđuju kao monogenska ili oligogenska svojstva.[1][2][3]
Ušna školjka | |
---|---|
Detalji | |
Latinski | Сoncha auricularis |
Identifikatori | |
Gray's | p.1034 |
MeSH | A09.246.272 |
Dorlands /Elsevier | Outer ear |
TA | A15.3.01.002 |
FMA | 56580 |
Anatomska terminologija |
Koža ušne školjke je bogato prokrvljena i obično prirasla uz temeljnu hrskavicu. Njen donji, režnjeviti dio (resica, lobus = lobulus auriculae) može biti različitog oblika i veličine, od sasvim reduciranog u vidu "plovne kožice" do masivnog i visećeg privjeska. Uobičajeno je da se široka varijacija oblika i velićine lobusa svrstava u dva osnovna fenotipa: slobodna i prirasla ušna resica.