Crkva sv. Bartola u Novim Mikanovcima
From Wikipedia, the free encyclopedia
Crkva sv. Bartola u Novim Mikanovcima kulturni je spomenik nulte kategorije i aktivan vjerski objekt. Crkva se nalazi u središtu naselja, dvjesto metara od glavne ceste prema Vinkovcima. Crkva sv. Bartola je vjerojatno jezgra srednjovjekovnog mjesta Hrvati, a to je mjesto bilo središte istoimenog posjeda koji se prostirao na atarima današnjih sela: Arduševac, Đurđanci, Stari Mikanovci i Novi Mikanovci, Vođinci, Vrbica i Koritna.
Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava) Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil. |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
Crkva svetog Bartola | |
---|---|
Crkva svetog Bartola | |
Lokacija | Novi Mikanovci, Hrvatska |
Koordinate | 45°17′05″N 18°35′28″E (WD) |
Godina završetka | 1813. godine |
Religija | kršćanstvo, katoličanstvo |
Patron | Sveti Bartol |
Objekt je u osnovi romanički, jednobrodni tip crkve s nesrazmjernim, kosim tornjem s puškarnicama i osmatračnicama. Toranj je arhitektonski zanimljiv i po tome što se u nj ulazi samo iz unutrašnjosti, a mali uski prozorčići zapravo su strijelnice.
U prošlosti je građevina imala romaničku apsidu, koja je u jednoj od obnova porušena, te nadomještena tročlanom, gotskom apsidom, ojačanom s četiri otpornjaka, između kojih su tri gotička prozora. Radi se o tvrđavnom elementu, a cijela je crkva izvorno bila tvrđavica koja je uz okolna zemljana "gradišta" osiguravala središnji dio "đakovačke grede" (ili posjeda "Hrvati"). Na južnoj strani ima pet romaničkih prozora, od kojih su dva zazidana dogradnjom sakristije. U crkvu je ugrađeno puno rimskih opeka, naročito u otpornjake. U njoj je otkrivena, vjerojatno srednjovjekovna freska finih linija, do danas neistražena i nezaštićena, a u zidove crkve su ugrađeni i kameni ostaci neke starije građevine. Iskapanjem u unutrašnjosti crkve otkriveno je desetak kosturnih grobova i nekoliko grobova u škrinjama. Ispod temelja otkriveni su temelji još starije (manje) crkve za koju se pretpostavlja da je izgorjela, pa je onda na tim temeljima izgrađena postojeća. Crkva je ravnog, drvenog stropa.
Crkva nije sačuvana u svom prvobitnom stanju već je naknadnim nadogradnjama za gotovo polovicu povećana. Na južnoj strani, malo podalje od prozora vidi se lom u zidu. Tu je sigurno stara crkva prestajala, tu je bila polukružna apsida, u kojoj je nekoć stajao oltar, a kasnije su tu apsidu porušili i dozidali novo svetište, zatvoreno s tri stranice osmerokuta, kojemu su uglovi pojačani otpornjacima. No, ovi otpornjaci nisu nikad služili, da prime otpor svoda, jer crkva nije nikad bila svođena, već kao i sada pokrivena drvenim stropom.
Vjeruje se da se ovo povećanje zbilo godina 1730. – 1731. jer se nad pobočnom ulazu s južne strane nalazi grb đakovačkog biskupa Petra Bakića, a pod njim natpis koji spominje popravak crkve 1731, godine. Gjuro Szabo taj tip crkve smatra specijalnim srijemskim tipom koji je importiran sa sjevera (Ima analogan u mađarskom mjestu Borszony).