Vladimir Iljič Lenjin
ruski političar / From Wikipedia, the free encyclopedia
Vladimir Iljič Uljanov (Simbirsk, današnji Uljanovsk, 22. travnja 1870. – Gorki Lenjinskij kod Moskve, 21. siječnja 1924.), poznatiji kao Vladimir Iljič Lenjin, bio je sovjetski revolucionar, državnik, pravnik, filozof i publicist; predvodnik Oktobarske revolucije 1917. u Rusiji; osnivač prve Komunističke partije i Kominterne; utemeljitelj Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike i Sovjetskoga Saveza, te prvi predsjednik vlade Sovjetskoga Saveza od 1917. do smrti 1924. godine.
Vladimir Iljič Lenjin Влади́мир Ильи́ч Ле́нин | |
Lenjin 1920. godine. | |
Predsjedavajući Vijeća narodnih komesara SSSR-a | |
---|---|
trajanje službe 6. srpnja 1923. – 21. siječnja 1924. | |
Nasljednik | Aleksej Ivanovič Rijkov |
Predsjedavajući Vijeća narodnih komesara Ruske SFSR | |
trajanje službe 8. studenoga 1917. – 21. siječnja 1924. | |
Prethodnik | Aleksandar Kerenskij |
Nasljednik | Aleksej Ivanovič Rijkov |
Rođenje | 22. travnja 1870., Simbirsk, Rusija |
Smrt | 21. siječnja 1924., Moskva, Rusija |
Politička stranka | Boljševička partija |
Zanimanje | Političar, filozof, pravnik, publicist, revolucionar |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Rođen u obitelji više srednje klase u Simbirsku, Lenjin je prihvatio revolucionarnu socijalističku politiku nakon bratova pogubljenja, 1887. godine. Izbačen s Carskog sveučilišta u Kazanju zbog sudjelovanja u prosvjedima protiv carističke vlade Ruskog Carstva, sljedeće je godine posvetio studiju prava. Preselio se u Sankt Peterburg 1893. godine i postao marksistički aktivist. Godine 1897. uhićen je zbog pobune i prognan u Šušensku u Sibiru na tri godine, gdje se oženio Nadeždom Krupskajom. Nakon izgnanstva preselio se u zapadnu Europu, gdje je postao istaknuti teoretičar u marksističkoj Ruskoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci (RSDLP). Godine 1903. preuzeo je ključnu ulogu u ideološkom rascjepu RSDLP-a, vodeći boljševičku frakciju protiv menjševika Julija Martova. Nakon ruske neuspjele revolucije 1905., zalagao se za transformaciju Prvog svjetskog rata u europsku proletersku revoluciju, za koju je, kao marksist, vjerovao da će uzrokovati svrgavanje kapitalizma i njegovu zamjenu socijalizmom. Nakon što je revolucija 1917. zbacila cara i uspostavila privremenu vladu, vratio se u Rusiju kako bi odigrao vodeću ulogu u Oktobarskoj revoluciji u kojoj su boljševici svrgnuli novi režim.
Lenjinova boljševička vlada isprva je dijelila vlast s lijevim eserima, izabranim sovjetima i višestranačkom Ustavotvornom skupštinom, iako je do 1918. imala centraliziranu vlast u novoj Komunističkoj partiji. Lenjinova administracija redistribuirala je zemlju među seljaštvom i nacionalizirala banke i veliku industriju. Povukla se iz Prvog svjetskog rata potpisivanjem ugovora o prepuštanju teritorija Središnjim silama, te promicala svjetsku revoluciju kroz Komunističku internacionalu. Protivnici su bili potisnuti u Crvenom teroru, nasilnoj kampanji kojom su upravljale službe državne sigurnosti; deseci tisuća su ubijeni ili internirani u koncentracijske logore. Njegova administracija porazila je desničarske i ljevičarske antiboljševičke vojske u Ruskom građanskom ratu od 1917. do 1922. i nadgledala je Poljsko-sovjetski rat 1919. – 1921. Odgovarajući na ratna razaranja, glad i narodne pobune, Lenjin je 1921. potaknuo gospodarski rast kroz Novu ekonomsku politiku. Nekoliko neruskih nacija osiguralo je neovisnost od Ruskog Carstva nakon 1917., ali tri su se ponovno ujedinile u novi Sovjetski Savez 1922. Lenjin je umro u Gorkiju zbog narušenog zdravlja, a Josif Staljin ga je naslijedio kao najistaknutija osoba u sovjetskoj vladi.
Općenito smatran jednom od najznačajnijih i najutjecajnijih ličnosti 20. stoljeća, Lenjin je posthumno bio subjekt sveprisutnog kulta ličnosti unutar Sovjetskog Saveza, sve do njegova raspada 1991. Postao je ideološka figura koja stoji iza marksizma-lenjinizma i imao je značajan utjecaj na međunarodni komunistički pokret. Kontroverzna povijesna ličnost koja izaziva velike razdore, Lenjina njegovi pristaše smatraju pobornikom socijalizma i radničke klase. U međuvremenu, kritičari ga optužuju za uspostavu totalitarne diktature koja je nadzirala masovna ubojstva i političku represiju.