Rimsko-seleukidski rat
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rimsko-seleukidski rat (192. – 188. pr. Kr.), također poznat kao Seleukidski rat, Rat Antioha ili Sirijski rat je vođen između dviju koalicija, jedna predvođene Rimskom Republikom, i druge predvođene Seleukidskim Carstvom. Borbe su vođene u današnjoj južnoj Grčkoj, Egejskom moru i Maloj Aziji.
Rimsko-seleukidski rat | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Mala Azija i šire oblast nakon Seleukidskog rata | |||||||
| |||||||
Sukobljeni | |||||||
Rimska Republika Ahajska Liga Kraljevstvo Pergam Rodos Makedonija |
Seleukidsko Carstvo Etolska liga Atamanija Kraljevstvo Kapadokija Galetija | ||||||
Vođe | |||||||
Lucije Emilije Regil Scipion Azijski Scipion Stariji Eumen II. od Pergama Filip V. Makedonski |
Antioh III. Veliki Hanibal Poliksenida Aminandar od Atamanije Arijarat od Kapadokije | ||||||
Posljedice | |||||||
Pergam je dobio Lidiju, Frigiju, Miziju, Pizidiju i Pamfiliju, a Rodos Kariju i Likiju |
Rat je bio posljedicom "hladnoga rata" između dviju spomenutih sila, koji je započeo 196. pr. Kr. Tijekom hladnoga rata Rimljani i Seleukidi su uspostavljali sfere utjecaja, sklapajući saveze s manjim grčkim gradovima-državama.
Borbe su se završile potpunom rimskom pobjedom. Mirovnim sporazumom skopljenim u Apameji Seleukidi su bili prisiljeni ustupiti Malu Aziju, koja je pripala rimskim savjeznicima. Međutim, glavna posljedica rata je bila ta što je Rimska Republika stekla hegemoniju nad grčkim gradovima-državama i Malom Azijom, postavši jedinom preostalom većom silom u Sredozemlju.