Sovjetsko-turski rat
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sovjetsko-turski rat 1917. – 1918. je zapravo nastavak prethodnog ratnog sukoba s početka Prvog svjetskog rata – Kavkaskih bitaka 1914. – 1917. to je bio niz sukoba za vrijeme ruskog građanskog rata između turske vojske i boljševičkih snaga sovjetske Rusije. Isprva je Osmansko Carstvo podržavalo Vladimira Iliča Lenjina i njegovu oktobarsku revoluciju, jer se on predstavljao kao neprijatelj ruskog carizma, a Carska Rusija je bila povijesni neprijatelj Turske, on je također najavio da će Rusiju izvući iz imperijalističkog Prvog svjetskog rata, zbog toga je turska vlada obećala da neće napasti novonastalu boljševičku Rusiju.
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Sovjetsko-turski rat 1917. – 1918. | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
sukob: Prvi svjetski rat | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Sovjetski Savez | Osmansko Carstvo | ||||||
Zapovjednici | |||||||
Andranik Toros Ozanian | Enver-paša Vehip-paša Kerim-paša |
Međutim, kad se sovjetska Rusija i nakon Lenjinova preuzimanja vlasti Rusija nastavila boriti, Turci su počeli gledati na boljševike kao prijetnju, poput svih ostalih iz Centralnih sila, i neprijateljstva su ponovno otpočela početkom 1918., osobito su se intenzivirala nakon što je Lav Trocki 10. veljače 1918. napustio mirovne pregovore s centralnim silama u Mir u Brest-Litovsku. Osmansko Carstvo potom je prekinulo sve vojne aktivnosti na teritoriju Rusije kad je boljševička Rusija konačno potpisala Mir u Brest-Litovsku 3. ožujka 1918., i izašla iz Prvog svjetskog rata.
No i nakon ispadanja Rusije iz rata na zapadu, dijelovi turskih oružanih snaga stali su otvoreno na stranu Bjelogardejaca protiv komunističke Crvene armije tijekom ruskog građanskog rata. Ciljevi turskih akcija bili su južni dijelovi Rusije naseljeni muslimanskim stanovništvom od Crnog mora preko Kavkaza do Turkmenistana, Tadžikistana do Kirgistana na istoku. Osmanske vlasti i vojska su manje više poticali sebi naklonjene Basmačevske ustanike ( sastavljene uglavnom od muslimana koji su se otvoreno borili protiv sovjeta ali i protiv carističkih nastrojenih pokreta i vojski).