Srpskohrvatski jezik
južnoslavenski jezik / From Wikipedia, the free encyclopedia
Srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik (ISO 639-3: hbs) nazivan i srpsko-hrvatski, hrvatsko-srpski ili hrvatsko-bosansko-srpski ili hrvatsko-bosansko-crnogorsko-srpski; bilo je političko ime hibridnoga jezika koji je trebao nastati spajanjem hrvatskoga i srpskoga. Ideja formiranja jednog zajedničkog jezika je bila plod nastojanja stvaranja jedne zajedničke države, koja će obuhvatiti i srpska i hrvatska područja.
Ovaj članak ili odlomak izgleda kao esej. (rasprava) Pomozite popraviti ovaj članak prema pravilima i smjernicama Wikipedije tako da stilski i sadržajno bude primjeren enciklopediji. |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Neki autori iznose da je riječ je o pojmu koji ima samo političkopovijesni, ali ne i lingvistički sadržaj: makar su u oba jezika provođene jezične reforme s ciljem međusobnog približavanja, srpski i hrvatski su ostali čitavo vrijeme dva jezika – makar su se koristili nazivi srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski, nikada nije opstojao ni jedinstveni sustav narječja, niti jedan jedinstveni standardni jezik.[1]
Po mišljenju nekih slavista, riječ je o želji koja je zamišljana od 1850. godine, te se njihova hibridizacija efektivno počela ostvarivati do 1954. godine i tzv. Novosadskoga dogovora. Nakon 1990. godine se, prema mišljenju tih autora srpskohrvatski jezik, kao neuspjeli makrojezik (ISO 639-3: hbs)[2] raspao na hrvatski, srpski, bošnjački i crnogorski jezik.
U novije se vrijeme često, s nešto promijenjenim značenjem, poglavito u dijalektologiji koristi naziv srednjojužnoslavenski dijasustav za dio južnoslavenskoga dijalektalnog kontinuuma (prikladno je opaziti, da Hrvati i Srbi u istim krajevima uglavnom nisu govorili istim dijalektima – zapravo je tipična situacija bila da se u hrvatskom selu govori ikavicom, a u susjednom srpskom se koristi ijekavica).