Tektonika ploča
From Wikipedia, the free encyclopedia
Tektonika ploča geološka je teorija koja objašnjava pomicanje Zemljine kore velikih razmjera. Teorija uključuje te ujedno i zamjenjuje stariju hipotezu pomicanja kontinenata iz prve polovine 20. st. i koncept širenja morskoga dna razvijen tijekom šezdesetih god. 20. st.
Vanjski se dio Zemlje sastoji od dvaju slojeva: vanjskoga sloja koji se naziva litosfera, a obuhvaća koru i kruti gornji dio plašta, i astenosfere. Iako u krutom stanju, astenosfera ima relativno nisku viskoznost i posmičnu snagu, pa se u dužim, geološkim razdobljima može ponašati kao tekućina. Pod astenosferom se nalazi krući donji plašt čije je fazno stanje posljedica ne manjih temperatura, nego visokog tlaka.
Litosfera je razlomljena u tzv. litosferne ploče (tektonske ploče). Postoji sedam glavnih i još znatno manjih ploča. Litosferne ploče plove (plutaju) na astenosferi. Postoje tri vrste granica među njima: konvergentne i divergentne granice te transformni rasjedi (konzervativne granice). Potresi, vulkanska aktivnost, izdizanje planinskih lanaca i oblikovanje oceanskih jaruga pojavljuje se duž granica ploča. Bočno se pomicanje ploča obično odvija brzinama od 0,66 do 8,50 centimetara godišnje.