Toplinsko uskladištenje sunčeve energije
From Wikipedia, the free encyclopedia
Toplinsko uskladištenje sunčeve energije se može ostvariti na više načina:
- zagrijavanjem određenog materijala (čvrstog ili kapljevitog);
- taljenjem čvrstih tijela, tj. korištenjem latentnih toplina taljenja nekih materijala;
- korištenjem raznih kemijskih reakcija pri kojima se oslobađa, odnosno veže toplina.
Zbog promjenjivog svojstva sunčeve energije (oblaci, dan - noć, godišnje doba) jedan od najvažnijih problema je uskladištenje (akumuliranje) energije, tj. potrebno je ugraditi akumulacijski uređaj u kojem se skuplja energija za vrijeme sunčanih razdoblja, odnosno iz kojeg se energija crpi za vrijeme kad sunčeva zračenja nema ili nije dovoljno. Ugradnjom akumulacijskih uređaja povećava se stupanj iskorištenja sunčevog energijskog sustava jer imaju sposobnost sačuvati toplinu od dana za noć ili u toku nekoliko dana, pa čak i nekoliko tjedana i mjeseci.
Postoje različite metode za uskladištavanje energije: toplinska, kemijska, termokemijska, mehanička i magnetsko - električna. Izbor načina uskladištavanja ovisi o mnogim čimbenicima. Jedan od najvažnijih čimbenika koji utječe na izbor načina akumuliranja jest vremenski interval uskladištenja: očito je da će za sezonsko uskladištenje (ljeto - zima) problemi biti sasvim drukčiji nego ako je energiju potrebno akumulirati na kratke periode kao što je dan – noć. Toplinska akumulacija energije u području nižih temperatura (20 ºC – 120 ºC) koja se koristi pri primjeni sunčeve energije za grijanje (hlađenje) prostorija i vode.[1]