Zapadna Franačka
From Wikipedia, the free encyclopedia
Zapadna Franačka (lat. Francia Occidentalis) ili Kraljevstvo Zapadnih Franaka (lat. Regnum Francorum Occidentalium) odnosi se na zapadni dio Franačkog Carstva koje je uspostavio Karlo Veliki. Bila je preteča buduće Kraljevine Francuske i postojala je od 843. do 987. godine. Zapadna Franačka nastala je nakon podjele Karolinškog Carstva 843. godine prema Verdunskom ugovoru nakon smrti Ludviga Pobožnog.
|
Do 10. stoljeća autoritet zapadnofranačkih kraljeva bio je znatno smanjen. To je bilo u suprotnosti sa stalno rastućom moći njihovih vazala nad njihovim velikim i obično teritorijalno povezanim feudima.
Velik dio razdoblja obilježen je beskrajnim pohodima Vikinga i ratovima između Zapadnih Franaka i Nordijaca. To je naposljetku dovelo do uspostave Vojvodstva Normandije. Feud Normandija prvo je bio grofovija, a zatim vojvodstvo te, kao i drugi veliki feudi Zapadne Franačke, je postao uglavnom autonoman, s magnatima čak moćnijima od svojih vladara.
U Bretanji, Aragoniji i Kataloniji autoritet zapadnofranačkog kralja jedva se osjećao. Zapadnofranačke kraljeve birali su crkveni velikaši, a između 888. i 936. kandidata iz karolinške i robertijske dinastije, koji su naizmjenično birani za monarhe.[1] U to je vrijeme moć kralja postala slabija i nominalnija, jer su vojvode i plemići postajali moćniji u svojim poluneovisnim regijama. Robertijanci su, nakon što su postali pariški grofovi i francuski vojvode, i sami postali kraljevi te nakon 987. godine uspostavili dinastiju Capet, koja se općenito definira kao postupni prijelaz prema Kraljevini Francuskoj.