Stara Nowgorodska narěč
wuchodosłowjanska narěč / From Wikipedia, the free encyclopedia
Stara Nowgorodska narěč (rusce: Древненовгородский диалект) mjenuje so słowjanska narěč, kotraž wužiwaše na rěčnych pomnikach z brězoweje skory, kotrež su so w Nowgorodskim regionje Ruskeje wotkryli. Narěč wužiwaše so hač do 15. lětstotka w Nowgorodskej federalnej republice. Zapřijeće stworił je Andrej Zaliznjak. Staronowgorodska narěč wotchila so we wjele pozicijach wot starorušćiny. W dokumentach wužiwana rěč ma wjele znamjenjow, kotrež njejsu typiske za druhe wuchodosłowjanske narěče (a tež hewak za druhe słowjanske rěče).
Tutón nastawk so je do lisćiny čitanja hódnych nastawkow dodał. |
kraje | Nowgorodska federalna republika (hist.), Pskowska federalna republika (hist.) | |
region | zapadne dźěle Nowgorodskeje zemi Pskowska zemja | |
mortwa | wot XV. lětstotka; Někotre wosebitosće su so w sewjernych narěčach zachowali. | |
znamjenja a klasifikacija | ||
---|---|---|
klasifikacija | indoeuropske rěče
| |
družina pisma | kyriliski alfabet | |
Stara Nowgorodska zhubi so po dobyću Nowgoroda přez Moskowitow w lěće 1478. Někotre narěčne wosebitosće pak so hišće dołho na Nowgorodskim teritoriju dźeržachu (cokanje, pismik ять (ѣ) město ы w genitiwje sg. a-kmjenow atd.).