Elektrane
From Wikipedia, the free encyclopedia
Elektrane (centrale) su postrojenja u kojima se oblici primarne energije (nuklearna, kemijska, unutrašnja kalorička, kinetička i potencijalna) ili energija Sunčeva zračenja preobražuju u električnu energiju. Primarne oblike energije možemo podijeliti na klasične (konvencionalne) i alternativne (nekonvencionalne). Klasični oblici energije su unutarnja energija (nafta, ugljen, plin), potencijalna energija (vodne snage) te nuklearna energija (fisija). Među alternativne izvore energija spadaju unutarnja energija (bioplin, biomasa, uljni škriljevci), potencijalna energija (plima i oseka, valovi), kinetička energija (vjetar), toplinska energija (suhe stijene u Zemljinoj kori, more, vrući izvori), nuklearna energija (fuzija lakih atoma), te zračenje (Sunce).
Osnovna značajka svake elektrane je njezinana instalirana snaga koja se dobije kao aritmetički zbroj naznačenih prividnih snaga s natpisnih pločica generatora u (MVA) ili nazivnih snaga primarnih pogonskih strojeva u (MW). Instalirana snaga je istovremeno i nazivna snaga elektrane.