Sjeverozapadna vlada
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sjeverozapadna vlada (ruski: ), također poznata i kao Vlada Ruske Sjeverozapadne oblasti (ruski: ) bila je kratkotrajna vlada, odnosno državnopravni entitet koji je 1919. godine postojao na dijelu današnje Sjeverozapadne Rusije koji su tokom građanskog rata zauzele kontrarevolucionarne (belogardejske) snage. Formirana je 11. augusta u Revelu (Talin), u Estoniji, koja je u međuvremenu bila proglasila nezavisnost, a na poticaj generala Marcha, šefa britanske vojne misije koji je nastojao okupiti što širu koaliciju antiboljševičkih snaga pred veliku ofanzivu belogardejske Sjeverozapadne armije generala Judeniča. U sastav vlade su ušli predstavnici kadeta, desnih esera i menjševika, a kao svoj zadatak je navela "likvidaciju boljševizma" u Pskovskoj, Novgorodskoj i Petrogradskoj guberniji, odnosno formiranje civilne vlasti nad tim područjima. Na pritisak Britanaca, koji su Judeničevu armiju opskrbili oružjem, opremom i municijom, je Sjeverozapadna vlada priznala nezavisnost Estonije, a kasnije Latvije i Finske; pomoć tih država Sjeverozapadnoj vladi se, međutim, nije materijalizirala, a te odluke nije potvrdio admiral Kolčak, nominalni vođa ruskih kontraveolucionara u Omsku. Sjeverozapadna vlada je počela de facto funkcionirati tek nakon što je Judenič početkom oktobra pokrenuo ofanzivu i uspio prodrijeti do predgrađa Petrograda. Međutim, već krajem mjeseca su jedinice Crvene armije i radničke milicije pod Trockim krenule u kontraofanzivu i natjerati Judeniča na povlačenje. Suočena s vojnim porazom, Sjeverozapadna vlada je već 2. decembra objavila ukaz o prestanku rada. Jedino je zadržano njeno predstavništvo u Revelu, ali je ono zatvoreno nakon što su 2. februara 1920. Estonija i Sovjetska Rusija potpisale sporazum u Tartuu kojim se međusobno priznaju.