Trovanje ugljеn-monoksidom
From Wikipedia, the free encyclopedia
Trovanje ugljen-monoksidom je stanje u živom organizmu nastalo kao posledica udisanja opasnih koncentracija ugljen-monoksida (CO) u kući, na ulici, u saobraćaju, industriji i poljoprivredi, usled veoma raširene upotrebe ugljeničnih goriva. Zbog jake citotoksičnosti za živa bića, CO spada u grupu hemijskih zagušljivaca i najvećih zagađivača vazduha. Njegov toksični efekat nastaje veoma brzo čak i pri izuzetno malim koncentracijama. Tako je izlaganje koncentracijama ugljen-monoksida od 100 i više ppm praćeno simptomima i znacima akutnog ili hroničnog trovanja, sa mogućim teškim posledicama po ljudsko zdravlje.[1] Smrtna doza CO za ljude iznosi 1.000-2.000 ppm (0,1-0,2 %) pri udisanju gasa u trajanju od 30 minuta. Kod visokih koncentracija ugljen-monoksida u udahnutom vazduhu smrt može nastati u vremenu udisanja od 1-2 minuta.[2]
Trovanje ugljen-monoksidom | |
---|---|
CO je gas koji nastaje kao produkt nepotpunog sagorevanja ugljenika iz organskih materija najviše u domaćinstvima, industriji i saobraćaju. | |
Specijalnost | Urgentna medicina |
Klasifikacija i eksterni resursi | |
ICD-10 | T58 |
ICD-9 | 986 |
DiseasesDB | 2020 |
MedlinePlus | 002804 |
eMedicine | emerg/817 |
Ugljen-monoksid je gas koji nastaje kao produkt nepotpunog sagorevanja ugljenika iz organskih materija, kao što su ulje, nafta i njeni derivati, drvo, prirodni i proizvedeni gas, eksplozivi, ugalj ili koks. U toku procesa sagorevanja višak ugljenika podstiče stvaranje (CO), a ako ima više kiseonika potpunom oksidacijom ugljenika nastaje ugljen-dioksid (CO2). Ugljen-monoksid može biti formiran kad god plamen dodirne površinu koja je hladnija od temperature paljenja gasnog dela tog plamena. Izduvni gasovi motora sa unutrašnjim sagorevanjem jedan su od najvećih zagađivača atmosfere ovim gasom (sa 1-14 vol%) zatim, slede izduvni gasovi koji nastaju u toku proizvodnje gvožđa kao i gasovi pri sagorevanju uglja u termoelektranama, i u procesu proizvodnje u rafinerijama nafte i hemijskoj industriji. U razvijenijim zemljama sveta (SAD, Japan, zapadna Evropa) i do 60% ugljen-monoksida potiče iz motora sa unutrašnjim sagorevanjem.[3]
Oko 50 % trovanja u svetu otpada na trovanje ugljen-monoksidom. Svake godine u svetu umre na stotine ljudi od posledica trovanja ovim gasom.[4] Posle trovanja alkoholom, trovanje (CO), je jedan od najčešćih oblika trovanja živih organizama; zbog njegove česte prisutnosti u čovekovom okruženju, visoke toksičnosti, slabo izraženih organoleptičkih svojstava (bez mirisa, ukusa, boje) i neiritirajućih osobina prilikom udisanja, što otežava blagovremeno otkrivanje njegovog prisustva u životnoj sredini. Ugljen-monoksid, unet u organizam (sa udahnutim vazduhom u plućima) izaziva u organizmu opštu hipoksiju (nedostatak kiseonika) jer ima jak afinitet za hemoglobin crvenih krvnih zrnaca. Istiskujući kiseonik iz receptora crvenih krvnih zrnaca, on u njima, stvaranjem karbonil jedinjenja, formira ireverzibilnu vezu, koja ograničava transport i korišćenje kiseonika u tkivima.[5]
Akutni efekti izlaganja CO zavise od procenta zasićenosti hemoglobina CO, koja je zavisna od dužine izlaganja, temperature okoline, stanja zdravlja i metaboličke aktivnosti zatrovane osobe. Akutni simptomi mogu da se pojave bez daljih i trajnih posledica i karakterišu se simptomima blažeg akutnog trovanja CO uključuju nepromišljenost, konfuziju, glavobolju, vrtoglavicu i zapaljenske promene. Izraženija izlaganja CO mogu da dovedu do značajnijeg oštećenja ćelija centralnog nervnog sistema (koje ne mogu izdržati nedostatak kiseonika duže od 6-8 minuta), srca, i smrtnog ishoda. Akutno trovanje CO često mogu da prate i dugoročne, ireverzibilne, posledice (sekvele). Trovanje trudnica ugljen-monoksidom utiče i na fetus, pa se u slučaju trovanja majke trudnoća može završiti prevremenim porođajem ili pobačajem ploda. Hronično trovanje CO, koje nastaje nakon dugotrajnog izlaganja manjim koncentracijama ugljen-monoksida može da dovede do depresije, dugotrajnih glavobolja, opšte slabosti i malaksalosti, konfuzije i gubitka pamćenja.[6]
Velike učestalosti trovanja ugljen-monoksidom, kao jednim od najčešćih tipova smrtonosnog trovanja,[7] sprečavaju se merama prevencije i medicinske zaštite, i sve više postaje bitna stavka u javnom zdravlju skoro svih zemalja sveta. Primena mera prevencije u industrijskoj i poljoprivrednoj proizvodnji, kućnim uslovima, saobraćaju i drugim uslovima i sredinama gde je moguća pojava uvećanih (toksičnih) koncentracija ugljen-monoksida sprovodi se; ranim otkrivanjem (detekcijom), primenom detektora ugljen-monoksida, upotrebom ventilacije (provetravanja), zaštitnih sredstava, preventivnim lekarskim pregledima radnika izloženih mogućem riziku trovanja CO, itd.[6]