Vendski križarski rat
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vendski križarski rat (njemački: ) je bio vojni pohod 1147. godine, jedan od sjevernih križarskih ratova i dio Drugog križarskog rata, kojeg je prevashodno vodilo Njemačko Kraljevstvo u sastavu Svetog Rimskog Carstva protiv Slovena Polabije (ili "Venda").
Vendski križarski rat | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Segment Križarskih ratova | |||||||||
Zarobljavanje Venda | |||||||||
| |||||||||
Sukobljene strane | |||||||||
*Biskupija Havelberg
|
Obotritska Konfederacija
| ||||||||
Komandanti i vođe | |||||||||
*Anselmo od Havelberga
|
* Niklot
| ||||||||
Snage | |||||||||
Nepoznato | Nepoznato | ||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||
Nepoznato | Nepoznato |
Do ranog 12. vijeka, njemačke nadbiskupije Bremen i Magdeburg namjeravale su preobratiti susjedne Zapadne Slavene na kršćanstvo na miran način. Međutim, tokom priprema za Drugi križarski rat u Svetoj Zemlji, papa je izdao bulu kojom je podržao križarski rat protiv tih Slavena. Slavenski vođa Niklot preventivno je u junu 1147. napao Vagriju, što je dovelo do marša križara kasnije tog ljeta. Postigli su prividno prisilno krštenje Slavena kod Dobina, ali su istjerani iz Demmina. Još jedna križarska vojska marširala je na već pokršten grad Szczecin (Stettin), gdje su se križari razišli nakon dolaska.
Kršćanska vojska, sastavljena prije svega od Sasa i Danaca, primorala je paganske Slave na plaćanje danka i potvrdila njemačku kontrolu nad Vagrijom i Polabijom, ali nije uspjela odmah preobratiti većinu stanovništva.