Jugoslaveni u Španskom građanskom ratu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Jugosloveni koji su se borili kao dobrovoljci u Španskom građanskom ratu na strani Republike nazvani su „španski borci“ ili „jugoslovenski španci“.
Beogradsko Udruženje španskih boraca raspolaže podacima da je u Internacionalnim brigadama i drugim jedinicama Španske republikanske armije bilo 1775 dobrovoljaca iz Jugoslavije, od kojih je u Španiji poginulo njih 595 a kasnije, u Narodnooslobodilačkoj borbi 116.[1] Među španskim dobrovoljcima je bilo veterana radničkog pokreta, vodećih revolucionara i članova najužeg rukovodstva KPJ (pet članova CK, sedam članova iz aparata Kominterne i troje bivših poslanika), kao Blagoje Parović, Vladimir Ćopić, Roman Filipčev, Božidar Maslarić, Marko Orešković, Karlo Mrazović, Dragotin Gustinčič, Veljko Kovačević, Julio Varesko i drugi.[2]
Na nacionalnu pripadnost nije se obraćala veća pažnja, ali postojeći podaci govore o najvećem broju ljudi iz današnje Hrvatske (48 odsto, najviše etničkih Srba), zatim Slovenije (23%), Srbije (18%), Crne gore (3,2%) i Makedonije (1,5%).[1] Na spiskovima boraca se nalaze i nemačka i jevrejska imena.[3] Jednako nepotpuni podaci kažu da su po političkoj pripadnosti bili komunisti (561), socijaldemokrate (10 odsto), članovi Hrvatske seljačke stranke (8 odsto), anarhisti (4 odsto) a van stranaka gotovo trećina ukupnog broja (457).[1]
Ratovali su u Karobanji, kod Brunete, Saragose, u Aragonu, Teruelu, Marbelji, San Mateu, na barikadama Madrida i mnogim drugim bojištima. Bilo je 545 poginulih od 1664 dobrovoljaca, što znači, da je bio gubitak među Jugoslovenima 32%.[4]
Borba u Španiji vodila se u vreme Staljinovih „čistki“ koje su zahvatile i vrh KPJ.[4] U vreme velike staljinističke čistke u KPJ, neki jugoslovenski komunisti, dobrovoljci u internacionalnim brigadama, su optuženi za "trockizam".[5] Nakon Španjolskog građanskog rata, na Istoku, u Sovjetskom Savezu, mnogi španski borci su streljani u čistkama; na Zapadu, sumnjiče ih za komunističku subverziju.[6]
U drugom svetskom ratu, španski borci su bili na najistaknutijim vojnim položajima u NOVJ. Posebno Koča Popović i Peko Dapčević, komandanti elitne Prve i Druge proleterske divizije.[6] 1945. godine su sva četvorica komandanata armija nove Jugoslovenske armije bili španski borci.[1] 60 španskih boraca je proglašeno narodnim herojima Jugoslavije.[1]