Žene u Narodnooslobodilačkoj borbi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Tokom Narodnooslobodilačke borbe naroda Jugoslavije od jula 1941. do maja 1945. godine u redovima Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odereda Jugoslavije borilo se preko 100.000 žena, od kojih je oko 25.000 poginulo. Pored njih, veliki broj žena učestvovao je u radu u pozadini, a posebno masovno učešće žena zabeleženo je u ustanički krajevima. Pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije tokom Narodnooslobodilačke borbe osnivane su organizacije žena koje su bile različite jer su uslovi bili drugačiji u pojedinim krajevima Jugoslavije, ali su ciljevi svima bili isti - oslobođenje žena od okupatora, ali i od njene zavisnosti i neravnopravnog položaja u društvu.
Žene su se masovno uključivale u Narodnooslobodilački pokret - kao delegati, politički komesari, komandiri i komandanti, referenti saniteta, bolničarke, borci, puškomitraljesci, bombaši, partijski i skojevski rukovodioci i odbornici Narodnooslobodilačkih odbora. KPJ je i u predratnom periodu nastojala da žene uključi u revolucionarni pokret, ali posebnih ženskih organizacija nije bilo. U početku rata osnivani su mesni, opštinski i gradski odbori žena, a posle velikih uspega postignutih u borbi tokom 1941. i 1942. godine, došlo je do stvaranja posebne ženske organizacije - Antifašističkog fronta žena Jugoslavije osnovanog 6. decembra 1942. godine u Bosanskom Petrovcu.
Od oko 40.000 žena, koliko je ranjeno tokom rata, preko 3.000 su postali teški invalidi. Za narodne heroje proglašena je 91 žena, a njih 3.344 dobilo je Partizansku spomenicu 1941. Više od 2.000 žena postale su oficiri Jugoslovenske armije. Od oko 1.700.000 Jugoslovena, koliko je stradalo tokom Drugog svetskog rata, oko 620.000 su žene, a samo u logorima ih je ubijeno više od 282.000.