Život posle smrti
термин у филозофији, религији, митологији и фикцији / From Wikipedia, the free encyclopedia
Život posle smrti (ili zagrobni život) je verovanje da se suštinski deo identiteta pojedinca ili tok svesti nastavlja nakon smrti njegovog fizičkog tela. Prema različitim idejama o zagrobnom životu, osnovni aspekt pojedinca koji živi posle smrti je ili neki parcijalni element ili cela duša ili njegov duh koji sa sobom nosi lični identitet ili se, naprotiv, nalazi u budističkoj nirvani. Suprotno od verovanja u život posle smrti je verovanje u zaborav nakon smrti.
Prema jednima, ovo kontinuirano postojanje često se odvija u duhovnom carstvu, a prema drugim popularnim gledištima, pojedinci se mogu ponovo roditi u ovom svetu i ponovo započeti životni ciklus, najverovatnije bez sećanja na ono što su činili u prošlosti. Prema ovom poslednjem gledištu, takva ponovna rođenja i smrti mogu se konstantno ponavljati sve dok pojedinac ne uđe u duhovno carstvo ili zagrobni svet. Glavni pogledi na zagrobni život proizlaze iz religije, ezoterizma i metafizike.
Neki sistemi verovanja, poput onih u Avramskoj tradiciji, drže da mrtvi odlaze u određenu ravan postojanja posle smrti, kako je to odredio Bog ili neki drugi božanski sud, na osnovu njihovih postupaka (ortopraksije) ili vere tokom života. Nasuprot tome, u sistemima reinkarnacije, poput onih u indijskim religijama, priroda daljeg kontinuiranog postojanja određuje se direktno prema postupcima pojedinca u okončanom životu.