Istorija tehnologije je usko vezana uz istoriju otkrića raznih alata i tehnika, a kako nijedno ljudsko društvo ne može opstati bez tehnologije, može se reći da je tehnologija stara koliko i samo ljudsko društvo. Suština čovekovog načina opstanka je izrada i korištenje alata, te kulturalno prenošenje tehnologije (tj. poduka novih naraštaja). Štaviše, izrada i upotreba alata dugo je smatrana osnovnom razlikom između ljudi i ostatka živoga sveta.
Oldovanski sekači stari oko 1.7 miliona godina iz nalazišta Hadar u Etiopiji.
Ašelejenski sekač iz nalazišta Sent-Ašelj, predgrađu Amjena u severnoj Francuskoj.
Prikaz vodenog sata kojeg je napravio Ktesibije Aleksandrijski u 3. veku p. n. e.
Rimski vodovod (akvedukt) Pon dju Gar (fr. za Most preko reke Gar) u Francuskoj je deo rimskog vodovoda koji je donosio vodu gradu Nimu (Francuska), a sagrađen je 19. p. n. e.
Pompejski mlin koji je koristio snagu životinja (obično magaraca, povremeno i konja).
Starorimska dizalica („dizalica s pet čekrka”) koja je mogla da diže teret do 450 kilograma.
Drvorez iz 1568. prikazuje štamparsku mašinu, gde levi radnik izvlači odštampane papire, a desni stavlja tintu na blokove slova. Na ovaj način moglo se odštampati do 3600 stranica na dan.
Izum mehaničkog sata se pripisuje Kristijanu Hajgensu, koji je za to razvio i formulu, te konstruirao prvi sat s klatnom.
Plitko ognjište je vrsta nekadašnje peći u kojoj se topila rudagvožđa, korištenjem drvenog uglja koji je redukovao gvozdene okside (uglavnom hematit) u gvožđe, a proizvod je bio spužvano gvožđe, koje je bilo upotrebljivo tek nakon kovanja, a konačni proizvod je bio kovano gvožđe.