nogometni klub iz Milana From Wikipedia, the free encyclopedia
Associazione Calcio Milan italijanski je nogometni klub iz Milana. Boje kluba od osnivanja su crvena i crna, pa je širom Italije i Evrope poznat pod nadimkom rossoneri ("crveno-crni"). Nakon Real Madrida najuspješniji je klub na evropskoj sceni sa sedam osvojenih titula Lige prvaka iz deset finala. Također, u Italiji je drugi klub po broju titula prvaka (scudetto) – 19 (koliko ima i gradski rival Inter), uz pet osvojenih kupova Italije i sedam superkupova. Bio je član organizacije G-14 do njenog raspuštanja.
AC Milan | ||||
---|---|---|---|---|
Puno ime | Associazione Calcio Milan | |||
Nadimak | i Rossoneri (crveno-crni) il Diavolo (vrag) Casciavit (lomb. "Šarafcigeri") | |||
Osnovan | 16. 12. 1899. | |||
Lokacija | Milano | |||
Adresa | Via Filippo Turati 3 20121 Milano | |||
Boje | ||||
Stadion | San Siro | |||
Kapacitet | 75.923 | |||
Vlasnik/-ci | RedBird Capital Partners (99,93%)[1][2] Mali dioničari (0,07%) | |||
Predsjednik | Paolo Scaroni | |||
Trener | Paulo Fonseca | |||
Liga | Serie A | |||
Federacija | FIGC | |||
Konfederacija | UEFA | |||
Pozicija 2023/24. | 2. mjesto | |||
Uspjesi | 49 trofeja | |||
| ||||
Veb-sajt | acmilan.com | |||
AC Milan osnovali su engleski aristokrati koji su živjeli i radili u Milanu pod imenom Milan Cricket and Football Club. Prvi predsjednik i jedan od osnivača bio je britanski vicekonzul u Milanu, Alfred Edwards. Za nogometnu sekciju kluba brinuo se David Allison. Za boje tima izabrane su crvena, kako bi dočarala vatru i hrabrost osnivača, i crna, da bi pokazala snagu i strah kod protivnika.
Prvi trofej osvojen je već sljedeće godine, u januaru 1900. Milan je osvojio Kraljevski kup (Medaglia del Re). Prekinuvši niz Genoe, 1901. osvojen je i prvi naslov prvaka, a isti uspjeh ponovljen je 1906. i 1907.
Godine 1908, zbog nesuglasica u vezi s dovođenjem stranaca u ekipu, grupa dotadašnjih igrača Milana odlazi iz kluba i formira vlastiti pod nazivom FC Internazionale Milano, poznatiji kao Inter.
Po dolasku fašista na vlast u Italiji mijenja se englesko ime kluba u italijansko (Associazione Calcio Milano). Nakon Drugog svjetskog rata klub mijenja samo posljednju riječ (Milano u Milan), želeći odati poštovanje svojim engleskim osnivačima.
Period nakon Drugog svjetskog rata obilježio je švedski trojac nazvan Gre-No-Li, prema prvim slovima prezimena Gunnara Grena, Gunnara Nordahla i Nilsa Liedholma, koji su uz Italijane Lorenza Buffona i Cesarea Maldinija Milan doveli do četiri scudetta (1951, 1955, 1957. i 1959).
Nakon Šveđana sudbinu Milana opet je krojio Italijan, trener Nereo Rocco. Autor catenaccia, uz igrače poput Rivere i Altafinija, u sezoni 1962/63. prvi je put osvojio Kup evropskih šampiona, a uspjeh je ponovio u sezoni 1969/70. Veći uspjeh na domaćoj sceni izostao je, djelomično i zbog snage gradskog rivala Intera, koji je u tim godinama redovno osvajao titule.
U sljedećim godinama Milan se borio za 10. titulu, ali 1980. godine, nakon velikog skandala i dokazane umiješanosti u namještanje utakmica, zajedno s Laziom izbačen je u Serie B, koju odmah sljedeće sezone osvaja te se vraća u Serie A. Slijedila je najslabija sezona u historiji kluba te Milan opet ispada u Serie B.
Nakon nekoliko loših sezona u kojima je Milan igrao u Serie A, ali bez većeg uspjeha, klub kupuje medijski magnat Silvio Berlusconi. U svojoj prvoj sezoni dovodi za trenera Arriga Sacchija, a među novim igračima našli su se Marco van Basten, Frank Rijkaard, Ruud Gullit, Roberto Donadoni i Carlo Ancelotti. Značajno pojačana ekipa u sljedećim sezonama osvaja titulu prvaka i Ligu prvaka dvije godine zaredom.
Nakon odlaska Sacchija za trenera dolazi Fabio Capello. S njim na čelu klub osvaja tri titule prvaka zaredom (1992–1994) i nastupa u tri finala Lige prvaka (porazi od Marseillea i Ajaxa, te pobjeda 4:0 nad Barcelonom). S igračima poput Paola Maldinija, Franca Baresija, Dejana Savićevića, Zvonimira Bobana, Georgea Weaha i Roberta Baggia Capello je napravio niz od 58 utakmica bez poraza i tako zaključio svoju eru osvojivši 15. scudetto za Milan.
Zaključno s 1. 9. 2023[3]
Napomena: Zastave pokazuju reprezentaciju kao što je definisano pravilima podobnosti FIFA-e. Igrači mogu imati više od jednog ne-FIFA-inog državljanstva.
|
|
Napomena: Zastave pokazuju reprezentaciju kao što je definisano pravilima podobnosti FIFA-e. Igrači mogu imati više od jednog ne-FIFA-inog državljanstva.
|
|
Za spisak svih Milanovih igrača sa 100 ili više nastupa pogledajte Spisak igrača AC Milana.
Za spisak svih Milanovih igrača koji su bili pozvani za reprezentaciju pogledajte AC Milan i nogometna reprezentacija Italije.
Br. | Igrač | Država | Pozicija | Debi za AC Milan | Posljednji nastup | Ref. |
---|---|---|---|---|---|---|
3* | Paolo Maldini | Italija | Centarhalf/Lijevi bek | 25. 1. 1985. | 31. 5. 2009. | [4] |
6 | Franco Baresi | Italija | Libero | 23. 4. 1978. | 1. 6. 1997. | [4] |
* Broj može biti vraćen u upotrebu za jednog od njegova dva sina u slučaju da bilo koji od njih zaigra za AC Milan na profesionalnom nivou.
Od 6. septembra 2023.
|
|
|
|
|
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.