Demokratska Federativna Jugoslavija
privremena država u jugoistočnoj Evropi (1943–1945) tokom 2. svjetskog rata / From Wikipedia, the free encyclopedia
Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ) bila je privremena država osnovana tokom Drugog svetskog rata 29. novembra 1943. godine na Drugom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ). Njegov prvobitni izvršni organ bio je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ). Tokom svog postojanja njom je upravljao maršal Josip Broz Tito kao premijer.
Demokratska Federativna Jugoslavija Демократска Федеративна Југославија Demokratična Federativna Jugoslavija |
||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1943–1945. | ||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||
Uzrečica: Bratstvo i jedinstvo | ||||||||||||||||||||||
Himna: Hej Slaveni |
||||||||||||||||||||||
Položaj na karti
|
||||||||||||||||||||||
Status | Privremena država tokom Drugog svjetskog rata | |||||||||||||||||||||
Glavni i najveći grad | Beograd | |||||||||||||||||||||
Službeni jezik | Nijedan na saveznom nivou Nacionalni jezik: srpskohrvatski Regionalni jezici: makedonski i slovenski |
|||||||||||||||||||||
Pismo | ||||||||||||||||||||||
Etničke grupe | Crnogorci, Hrvati, Makedonci, Muslimani, Slovenci, Srbi i dr. | |||||||||||||||||||||
Demonim | Jugoslaven | |||||||||||||||||||||
Državno uređenje | Ustavna monarhija (de jure) Federalna privremena vlada - Nacionalni komitet (de facto) |
|||||||||||||||||||||
Predsjednik Predsjedništva AVNOJ-a | ||||||||||||||||||||||
• 1943–1945. |
Ivan Ribar | |||||||||||||||||||||
Kralj | ||||||||||||||||||||||
• 1943-1945. |
Petar II | |||||||||||||||||||||
Premijer | ||||||||||||||||||||||
• 1943-1945. |
Josip Broz Tito | |||||||||||||||||||||
Zakonodavstvo | Privremena skupština | |||||||||||||||||||||
Historija | Drugi svjetski rat | |||||||||||||||||||||
- | Drugo zasjedanje AVNOJ-a | 29. novembar 1943. | ||||||||||||||||||||
- | Viški sporazum | 16. juni 1944. | ||||||||||||||||||||
- | Beogradski sporazum | 1. novembar 1944. | ||||||||||||||||||||
- | Formirana privremena vlada DFJ | 7. mart 1945. | ||||||||||||||||||||
- | Primljena u Ujedinjene nacije | 24. oktobar 1945. | ||||||||||||||||||||
- | Izbori | 11. novembar 1945. | ||||||||||||||||||||
- | Ukinuće monarhije | 29. novembar 1945. | ||||||||||||||||||||
Datum osnivanja | 29. novembar 1943. | |||||||||||||||||||||
Površina | ||||||||||||||||||||||
• Ukupno |
255.804 km2 | |||||||||||||||||||||
Valuta | 1943-44:
Jugoslavenski dinar |
|||||||||||||||||||||
Vremenska zona | UTC +1 | |||||||||||||||||||||
UTC +2 | ||||||||||||||||||||||
Format datuma | D. M. GGGG. | |||||||||||||||||||||
Vozačka strana | desna | |||||||||||||||||||||
Pozivni broj | +38 | |||||||||||||||||||||
Danas dio | Slovenija Hrvatska Bosna i Hercegovina Srbija Crna Gora Sjeverna Makedonija Kosovo |
Priznali su ju saveznici na Teheranskoj konferenciji, zajedno sa AVNOJ-om kao svojim savjetodavnim tijelom. Jugoslavenska vlada u egzilu kralja Petra II u Londonu, dijelom zbog pritiska Ujedinjenog Kraljevstva,[1] priznala je vladu AVNOJ-a Viškim sporazumom, potpisanim 16. juna 1944. između premijera Vlade u egzilu Ivana Šubašića i Tita.[1] Viškim sporazumom Vlada u egzilu i NKOJ dogovorili su se da se što prije spoje u privremenu vladu. Oblik nove vlade dogovoren je drugim sporazumom potpisanim 1. novembra 1944. godine u nedavno oslobođenoj jugoslavenskoj prijestolnici Beogradu. DF Jugoslavija je postala jedna od članica osnivača Ujedinjenih nacija potpisivanjem Povelje Ujedinjenih nacija u oktobru 1945. godine.
Država je formirana da ujedini jugoslavenski pokret otpora u okupiranoj Jugoslaviji od strane sila Osovine. Sporazum je ostavio pitanje da li će država biti monarhija ili republika namjerno neodlučno sve dok se rat ne završi, pa je mjesto šefa države bilo upražnjeno. Nakon spajanja vlada, država je reformisana u jednopartijsku Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju sa Josipom Brozom Titom kao premijerom i Ivanom Šubašićem kao ministrom vanjskih poslova.