![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/77/Founder_effect.svg/langbs-640px-Founder_effect.svg.png&w=640&q=50)
Efekt osnivača
From Wikipedia, the free encyclopedia
Efekt osnivača ili osnivački efekt ili učinak osnivača – u populacijskoj genetici – predstavlja gubitak genetičke varijacije koji se javlja kada novu populaciju uspostavlja vrlo mali broj jedinki izvorne – veće populacije. Ovu pojavu je prvi put u potpunosti je objasnio Ernst Mayr 1942. koristeći postojeće teorijske radove kao one koje je ranije objavio Sewall Wright. Kao rezultat gubitka genetičke varijacije, nove populacije mogu biti izrazito različite, i genotipski i fenotipski, od matične populacije iz koje su izvedene. U ekstremnim slučajevima, misli se da je efekat osnivača vodio do specijacije i kasnije evolucije novih vrsta.[1][2]
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/77/Founder_effect.svg/640px-Founder_effect.svg.png)
Na slici je prikazana originalna matična populacija koja ima gotovo jednak broj jedinki koje su označene plavom i crvenom bojom. Tri manje osnivačke populacije pokazuju da u jednoj ili drugoj može dominirati jedan od ovih fenotipova (efekat osnivača), zbog slučajnosti uzorka originalne populacije. Također, genetičko usko grlo može uzrokovati osnivački učinak, iako njegova posljedica nije strogo nova populacija.
Efekat osnivača nastaje i kad mala grupa migranata, koja nije reprezentativni genetički predstavnik populacije iz koje potječe, uspostavi novu populaciju u novom prostoru. Osim osnivačkog efekte, nova populacija često je s vrlo malim brojem jedinki, pa tako pokazuje povećanu osjetljivost na genetički drift, povećanje inbridinga i relativno nisku genetičku varijaciju. Ovo se može posmatrati u ograničenom genskom bazenu, kao što su Islanđani, Jevreji Aškenazi, Farani, stanovnici Uskršnjeg ostrva, Filipinci.