Genetička ravnoteža populacije
From Wikipedia, the free encyclopedia
Genetička ravnoteža populacije je model po kojem se relativna frekvencija alela određenog lokusa održava na istoj razini u nizu sukcesivnih generacija. Suglasno tome, u takvim uvjetima, i relativna učestalost genotipova i fenotipova u populaciji, sve dok se ne pojavi neki od faktora koji remete tu ravnotežu.
Temelji teorijskog koncepta genetičke ravnoteže (ekvilibrijuma) postavljeni su "Hardy-Weinbergovim zakonom".