Historija Njemačke
From Wikipedia, the free encyclopedia
Historija Njemačke kao posebne regije Srednje Evrope može se pratiti još od doba rimskog komandanta Julija Cezara, koji je želio osvojiti, za Rimljane neosvojivo područje istočno od Rajne, poznato kao Germanija a koje se nalazilo nasuprot Galije (dijelom današnja Francuska) koju je ranije osvojio. Pobjeda germanskih plemena u bici kod Teutoburške šume 9. n. e. spriječila je pripajanje njihove teritorije od strane Rimskog carstva. Nakon pada Rimskog carstva, Franci su osvojili zapadna germanska plemena. Kada je Franačko carstvo bilo podijeljeno između nasljednika Karla Velikog 843. n. e., istočni dio je postao Istočna Franačka. Oton I je 962. n. e. postao prvi car Svetog rimskog carstva, srednjovjekovne njemačke države.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Ovaj članak zahtijeva čišćenje. |
Tokom razvijenog srednjeg vijeka regionalne vojvode, knezovi i biskupi su došli na vlast umanjujući vlast careva. Martin Luther je 1517. godine vodio protestantsku reformaciju protiv Katoličke crkve i time je sjeverni dio zemlje postao protestantski, dok je južni dio ostao katolički. Dva dijela Svetog rimskog carstva sukobili su se tokom Tridesetogodišnjem ratu (1618. – 1648.), koji je bio poguban za 20.000.000 civila. 1648. godina je označila kraj Svetog rimskog carstva i početak modernih nacija-država, sa Njemačkom podijeljenom u brojne nezavisne države, kao što je Pruska, Bavarska i Saksonija.
Nakon Francuske revolucije i Napoleonovih ratova (1803. – 1815.), dolazi do pada feudalizma, a pripadnici političke filozofije liberalizma i ideologije nacionalizma dolaze u sukob sa pripadnicima konzervativizma. Njemačka revolucija 1848-1849 godine nije uspjela. Industrijska revolucija je modernizirala njemačku privredu, što je dovelo do brzog rasta gradova i do pojave Socijalističkog pokreta u Njemačkoj. Pruska, čiji je glavni grad bio Berlin, je postala još jača. Njemački univerziteti su postali svjetski centri za nauku i humanističke nauke, a muzika i umjetnost su doživjele procvat. Ujedinjenje je ostvareno osnivanjem njemačkog carstva 1871. godine pod vodstvom pruskog kancelara Otta von Bismarcka. Novi Reichstag, sa izabranim članovima parlamenta imao je ograničenu ulogu u carskoj vlasti. Njemačka se pridružila drugim silama u kolonijalnom širenju u Africi i na Tihom okeanu.
Njemačka je bila najjača sila na evropskom kontinentu. Do 1900. godine, njen ubrzan razvoj industrijskaeekonomije je nadmašio britansku, omogućavajući pomorsku trku i agresivnu vanjsku politiku. Njemačka je vodila Centralne sile u Prvom svjetskom ratu (1914. – 1918.) protiv Francuske, Velike Britanije Rusije i SAD-a. Poražena i djelimično okupirana, Njemačka je bila primorana platiti ratnu odštetu prema Versajskom sporazumu. Također, bila je lišena svih svojih kolonija, kao i dijelova zapadne Poljske i oblasti Alzasa i Lorene. Njemačkom revolucijom (1918. – 1919.) svrgnut je car, što dovodi do uspostavljanja Vajmarske republike, koju je karakterisala nestabilna parlamentarna demokratija.
Ranih 1930-ih, svijet je pogodila velika depresija koja je imala teške posljedice po Njemačku praćene velikim porastom nezaposlenosti i izgubljenim povjerenjem Nijemaca u njihovu vladu. Nacisti pod vodstvom Adolfa Hitlera su 1933. godine došli na vlast i uspostavili totalitarni režim. Politički protivnici su ubijani ili zatvarani. Nacistička Njemačka je agresivnom vanjskom politikom preuzela kontrolu nad Austrijom i dijelovima Čehoslovačke, a njena invazija na Poljsku je pokrenula Drugi svjetski rat. Nakon potpisivanja sporazuma sa Sovjetskim savezom 1939. godine, Hitler i Staljin su podijelili Istočnu Evropu. Nakon toga u proljeće 1940. godine nacistička Njemačka pokreće blitzkrieg koji je zahvatio Skandinaviju, zemlje Beneluksa i Francusku. Na ovaj način bila je ostvarena kontrola nad gotovo svim državama Zapadne Evrope osim Velike Britanije. Hitler je napao Sovjetski savez u junu 1941. godine. U Njemačkoj i okupiranim područjima vršio se sistematski program genocida poznat kao Holokaust u kojem je ubijeno šest miliona Jevreja, kao i pet miliona Poljaka, Roma, Rusa i drugih. Godine 1942. njemačka invazija na Sovjetski savez je posrnula, a nakon što su Sjedinjene Američke Države ušle u rat, Britanija je postala osnova za masivno anglo-američko bombardovanje njemačkih gradova. Njemačka se borila na više frontova između 1942. i 1944. godine, međutim, nakon savezničke invazije na Normandiju (u junu 1944. godine), njemačka vojska je gurnuta nazad do konačnog kolapsa u maju 1945. godine.
Pod okupacijom od strane saveznika, njemačke teritorije su bile odvojene, a Hladni rat je rezultirao podjelom zemlje na demokratsku Zapadnu Njemačku i komunističku Istočnu Njemačku. Milioni nijemaca pobjegli su iz komunističke u Zapadnu Njemačku, koja je doživjela brzu ekonomsku ekspanziju i postala dominantna ekonomija u zapadnoj Evropi. Zapadna Njemačka je ušla u NATO 1950. godine ali bez pristupa nuklearnom oružju. Francusko-njemačko prijateljstvo postalo je osnova za političku integraciju Zapadne Evrope u Evropsku uniju. Berlinski zid je uništen 1989. godine, Sovjetski savez je propao a Istočna Njemačka se ponovo ujedinila sa Zapadnom Njemačkom 1990. godine. Njemačka je 1998. godine bila jedna od zemalja osnivača eurozone. Njemačka postaje jedna od ekonomski najmoćnijih zemalja Evrope, doprinoseći oko jedne četvrtine godišnjeg bruto domaćeg proizvoda eurozone. Njemačka je 2010. godine odigrala ključnu ulogu u pokušaju rješavanja eksalacije krize eura, a posebno u vezi Grčke i drugih južnoevropskih naroda.