Hrvatski jezik
južnoslavenski jezik / From Wikipedia, the free encyclopedia
Hrvatski jezik jest normativna varijanta srpskohrvatskog jezika[6][7][8] kojim govori 4,2 miliona ljudi u Hrvatskoj (po popisu stanovnika 2001.), te neodređen broj ljudi u drugim državama. Službeni je jezik u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Vojvodini (Srbija) i u Gradišću (Austrija).
Hrvatski jezik | |
---|---|
Regije govorenja | Evropa |
Države govorenja | |
Jezička porodica | Indoevropski jezici
|
Etnički govornici | 7 miliona |
Broj govornika | 7 miliona kao drugi jezik |
Sistem pisanja | Latinica |
Službeni status | |
Služben u | Hrvatska, Bosna i Hercegovina] (su-služben) Crna Gora (su-služben), Srbija (u Vojvodini), Austrija (u Gradišću), Evropska unija |
Manjinski jezik u | Slovačka,[2] Češka,[3] Mađarska u Baranjskoj županiji,[4] Italija[5] |
Regulator(i) | Institut za hrvatski jezik |
Jezički kod | |
ISO 639-1 | hr |
ISO 639-2 / 5 | hrv |
ISO 639-3 | hrv |
Linguasphere | dio 53-AAA-g |
Glottolog | croa1245 |
Karta | |
Hrvatski nije ugrožen po klasifikaciji UNESCO Atlas svjetskih ugroženih jezika | |
Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika |
Na dijalekatskom nivou, hrvatski jezik obuhvata dijalekte čakavskog, kajkavskog i štokavskog narječja. Hrvati u Gradišću (Austrija) služe se posebnim, gradišćansko-hrvatskim jezikom koji je čakavsko-štokavski amalgam. U osnovama hrvatski jezik je sličan bosanskom i srpskom standardnom jeziku.
Sredinom 18. stoljeća započeli su prvi pokušaji stvaranja hrvatskog književnog standarda na bazi novoštokavskog narječja koji je služio kao nadregionalni lingua franca – potiskujući regionalne čakavske, kajkavske i štokavske narodne govore.[9] Odlučujuću ulogu odigrali su hrvatski vukovci, koji su učvrstili upotrebu ijekavske novoštokavštine kao književnog standarda krajem 19. i početkom 20. stoljeća, uz osmišljavanje fonološkog pravopisa.[10] Hrvatski je napisan Gajevom latinicom.[11]
Osim štokavskog narječja, na kojem se temelji standardni hrvatski, na području Hrvatske govore još dva glavna narječja, čakavski i kajkavski.
Nauka koja se bavi hrvatskim jezikom naziva se kroatistika.