Izoelektrična tačka
From Wikipedia, the free encyclopedia
Izoelektrična tačka (pl) je ona pH vrijednost na kojoj su određene molekule ili površine naelektrisani neutralno, odnosno nisu naelektrisane ili im je podjednako pozitivno i negativno naelektrisanje.[1]. Amfoterne molekule koje spadaju u cviterione, u zavisnosti od prisutnih funkcionalnih grupa, sadrže i pozitivna i negativna naelektrisanja. Električni naboj na molekule zavisi od pH vrijednosti okoline; gubitk ili prijem protona određuje njegov pozitivni ili negativni smisao. Prilikom formiranja dvojnog sloja dolazi do mijenjanja površine. Kada su na površini su ioni H+/OH-, naelektrisanje površine obično zavisi od pH vrijednosti tečnosti u koju je uronjeno čvrsto tijelo. Pri pH vrijednostima otopine na izoelektričnoj tački nema površinskog naelektriziranja.
Rastvarane molekule najslabije su topive u rastvorima koji imaju pH na njihovoj izoelektričnoj, a u takvim rastvorima se često talože van rastvora. Biološki amfoterne molekule, kao što su proteini sadrže i kisele i bazne funkcionalne grupe. Proteinogene aminokiseline mogu biti pozitivne, negativne, neutralne ili polarne, a sve skupa proteinima daju ukupno naelektrisanje. Na pH vrijednost ispod njihove pl, proteini su pozitivno naelektrisani, a iznad − negativno. Zbog toga oni mogu biti grupirani i na osnovu njihove izoelektrične tačke, tj. ukupnog naelektrisanja, na poliakrilamidnom gelu, koristeći tehniku izoelektričnog fokusiranja na bazi pH gradijenta razdvajanja.[2][3][4]