Milaš Radomirić
From Wikipedia, the free encyclopedia
Milaš Radomirić (-1398, Podvisoki), trgovac iz Podvisokog i dubrovački građanin.
Milaš Radomirić | |
---|---|
Rođenje | 14. vijek Podvisoki, Bosansko Kraljevstvo |
Smrt | 1397. |
Nacionalnost | Bosanac, Bošnjanin |
Zanimanje | trgovac |
Supružnik/ci | Stojslava, kćerka Bogoslava Miletića |
Roditelji | Radomir |
Rodbina | braća Božik i Milgost Radomirić |
Milaš Radomirić predstavlja uglednijeg visočkog trgovca iz druge polovine 14. vijeka. Njegov otac je izvjesni Radomir koji mu je u nasljeđe formom patronimika svoje ime ostavio kao prezime. Tako je Milaš i doslovno oslovljen u prijepisu svoga testamenta (Testamentum Milassii filii Radomiri) [1] S obzirom da je testament sačinio 1397. godine očito je da njegov životni vijek možemo situirati u drugu polovinu 14. vijeka. Bio je ugledan visočki trgovac a to se zaključuje po vrsti trgovačkog prometa, preostaloj imovini i dužnicima. Trgovao je srebrom, kožama i voskom. Iza sebe je ostavio kapital u iznosu od 1.183 dukata i 4 groša. Kod svojih dužnika imao je 752 dukata i 11 groša.[2] Marta 1392. godine primljen je za dubrovačkog građanina.[3] Takvu poziciju dobijali su samo najistaknutiji bosanski trgovci. Njegova poslovna aktivnost podrazumijevala je razgranate poslovne veze sa Dubrovnikom, glavnim privrednim centrom za srednjovjekovnu Bosnu. Dobijanje dubrovačkog građanstva predstavlja svakovrsno osiguravanje aktualnog poslovanja a i zbrinjavanje nasljednika. O njegovoj porodici, familiji i njegovom životu uopće više se zna na osnovu njegovog testamenta i njegove distribucije. Imao je ženu Stojslavu, inače kćerku Bogoslava Miletića (najvjerovatnije sa područja Visokog), braću Božika i Milgosta i dva sinovca (nievo) Radetu i Obrada Radostića. Njegov testament je sačinjen 28. maja 1397. godine u Podvisokom. Kasnije, 10. jula 1397. godine prepisan je u knjigu testamenata (Testamenta Notariae) u Dubrovniku. Za vjerodostojnost testamenta svjedočili su Tvrtko Gavčić i Palko Milanović koji su bili prisutni pri njegovom sastavljanju u Milašovoj kući u Podvisokom (in Souisochi in domo sua). Testament je pisao Palko Milanović. Za epitrope (izvršioce testamenta) imenovao je Pribila Andrijaševića, Radina Ilića, Radina Tolilovića i Utješena Božikovića, svoje kolege trgovce. Između ostalog svoju imovinu ostavlja franjevcima u Bosni (Sveti Nikola u Milima), pojedinim svećenicima u Sutjesci, Olovu, Stonu (fra Martin in Sutiescha, fra Benedetto al Piombo, frate Angelo in Stagno), leprozorijumu u Dubrovniku i drugima. Svojoj supruzi Stojslavi ostavlja, ukoliko se vrati ocu 30 perpera i konja, a ako želi ići u Dubrovnik da se ponovno uda ostavlja joj 400 perpera. Ukoliko ode u samostan u Dubrovniku ostavlja joj 600 perpera.[4] Milaš Radomirić je umro 1398. godine. Tokom 1398. i početkom 1399. godine nasljednici su podizali njegovu oporučenu zaostavštinu (Distribucio testamenti Millassii Radomirich de Bossina civis Ragusii). Oktobra 1398. godine za crkvu svetog Nikole u Milima legat u vrijednosti 150 perpera podigao je franjevac Ambrosije iz Sijene, inače gvardijan te crkve (frater Ambrossius de Segnis vardianus ecclesie sancti Nicholai de Milli de Bossina). Ambrosije je bio i rektor franjevaca u Sutjesci pa je i za njih podigao legat u iznosu od 50 perpera, a također kao kustod i rektor franjevaca u Olovu (Kamenica) podigao je legat u iznosu od 30 perpera. Milaševa supruga Stojslava odlučila se za varijantu da će se udati u Dubrovniku i primila je legat u iznosu od 400 perpera.[5] Prema svemu, Milaš Radomirić je jedan od značajnijih trgovaca u Visokom u srednjem vijeku.