Aplikativni programski interfejs
From Wikipedia, the free encyclopedia
Aplikativni programski interfejs (API) jest skup protokola i rutina koji računarski sistem, računarska biblioteka ili aplikacija obezbjeđuje drugim aplikacijama za obavljanje zahtjeva i usluga tim aplikacijama. Primjer je skup funkcija operativnog sistema koje programi mogu da koriste za obavljanje poslova kao što su upravljanje datotekama i prikazivanje informacija na ekranu.[1]
Česta upotreba API-ja je unutar SDK-a (engleski: Software Development Kit), tako da SDK-ovi uključuju API zajedno sa drugim alatkama poput kompajlera ili linkera. Unutar SDK-a, API se koristi kao građevinski blokovi iz kojih se pravi računarski program. Npr. SDK za Java programski jezik sadrži J2SE API i java c kompajler, dok J2EE SDK, potreban za razvoj npr. WWW aplikacija, je dodatak Java-inom SDK-u[2], i sadrži dodatni API između ostalog za HTTP protokol potreban za web aplikacije.
Primjeri
- ASPI za SCSI intefejs
- Cocoa i Carbon za Macintosh
- DirectX za Microsoft Windows
- EHLLAPI
- ODBC za Microsoft Windows
- OpenAL višeplatformski zvučni API
- OpenCL višeplatformski API centralne procesore i grafičke procesore
- OpenGL višeplatformski grafički API
- OpenMP višeplatformski API
- Server Application Programming Interface (SAPI)
- Simple DirectMedia Layer (SDL)
Također pogledajte
- SDK
Reference
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.