Bazne angiosperme

Bazne angiosperme su cvjetnice koje su divergirale od loze koja je vodila do većine cvjetnica. Konkretno, većina baznih angiospermi nazvana je ANITA stupnjem koji se sastoji od grupe Amborella (jedna vrsta grmova Nove Kaledonije), Nymphaeales (vodeni ljiljani, zajedno s nekim drugim vodenim biljkama) i Austrobaileyales (drvenaste aromatične biljke, uključujući zvjezdasti anis).^[1]

Nymphaea alba, Nymphaeales

ANITA označava skup Amborella, Nymphaeales Illiciales, Trimeniaceae - Austrobaileya.^[2]

Neki autori su ovo skratili na ANA-stupanj za tri reda Amborellales,Nymphaeales i Austrobaileyales, otkad je red Illiciales bio reduciran na porodicu Illiciaceae, smještenu skupa sa porodicom Trimeniaceae, u Austrobaileyales. Bazalne angiosperme imaju samo nekoliko stotina vrsta, u poređenju sa stotinama hiljada vrsta eudicotkotiledona, monokotiledona i magnolida . Oni su se razišli iz predačkih drevnih angiospermi, prije nego što je pet grupa koje su u poređenu sa mezoangiospermama odstupale jedna od druge.

Filogenija

Japanski zvjezdasti anises (Illicium anisatum), red Austrobaileyales

Egzaktne veze između Amborella , Nymphaeales i Austrobaileyales još uvek nisu jasne. Iako većina studija pokazuje da su Amborella i Nymphaeales baznije od Austrobaileyales, a sve tri su baznije od mesangiosperma, jer postoje značajni molekularni dokazi u korist dva različita stabla, onog u kojem je Amborella sestrinska ostatku angiospermio i jednom u kojem se kladus Amborella i Nymphaeales nalazi u ovom položaju..^[3] Rad iz 2014. predstavlja „najubedljivije dokaze do danas da Amborella plus Nimmphaeales zajedno predstavljaju najraniju razilazeću liniju postojećih angiospermi“.^[4]

Angiospermae	Amborella       Nymphaeales       Austrobaileyales     Mesangiospermae

Angiospermae	Amborella     Nymphaeales         Austrobaileyales     Mesangiospermae

Stariji termini

Amborella

Paleodikotiledone je neformalni naziv koji upotrebljavaju neki botaničari (Spichiger & Savolainen 1997.^[5] Leitch et al. 1998^[6]) kojim se ne referiraju na angiosperme koji nisu monokotiledone ili eudikotiledone.

Paleodikotiledone korespondiraju sa Magnoliidae u Cronquistpvom smislu, od 1981 (minus Ranunculales and Papaverales) i sa Takhtajanovim viđenjem taksona Magnoliidae sensu Takhtajan 1980 (Spichiger & Savolainen 1997). Neke od paleodikotiledona dijele očigledno pleziomorfne osobine s monokotiledonama, npr. raštrkane vaskularne snopove, trimerozne cvjetove i netrikopatni polen.

Paleodikotiledone nisu monofiletna skupina i termin nije široko prihvaćen. APG II sistem ne prepoznaje grupu koja se zove "paleodikotiledone", ali dodeljuje rano divertirajuće u nekoliko redova i porodica: Amborellaceae, Nymphaeaceae (uključujući Cabombaceae) , Austrobaileyales, Ceratophyllales (nisu uključene u paleodikoteiledone), Chloranthaceae i kladus magnoliidae (redovi Canellales), Piperales, Laurales i Magnoliales). Naknadna istraživanja, u paleodikotiledone dodala su i Hydatellaceae.

Termin paleoherba je još jedan stariji izraz za cvjetnice koje nisu ni eudicotiledone ni monokotiledone.^[7]