Bernard-Henri Lévy
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Bernard-Henri Lévy (Bernar Anri Levi), rođen 5. novembra 1948. u Beni-Saf, Alžir, je francuski filozof i pisac.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Oženjen s glumicom Arielle Dombasle, te je poznat pod skraćenicom BHL, kao osoba sa jakim karakterom u Francuskoj je rano stekao ugled kao kritičar društva, advokat etike i pravde.
Lévy koji je također novinar, započeo je svoju karijeru kao ratni izvještač za Combat, podzemne novine čiji je osnivač bio Albert Camus, za vrijeme nacističke okupacije Francuske. Lévy je pokrivao i rat između Pakistana i Indije preko Bangladeša.Vrativši se u Pariz, postao je poznat kao mladi osnivač Škole novih filozofa (Nouveaux Philosophes). To je bila grupa razočarana komunističkim i socijalističkim odgovorima na nadolazeće revolucionarne prevrate u Francuskoj maja 1968., koja je artikulisala žestoke i beskompromisne moralne kritike marksista i socijalističkih dogmi u godinama prije kolapsa Sovjetskog saveza.
Suprotno neokonzervativcima nastalim iz američkih ex-ljevičarskih intelektualaca anti-marksista, ni Lévy, a ni novi filozofi nisu prigrlili kapitalističku ideologiju nakon raskida sa ranijim ideološkim ubjeđenjem. 1977. kada je imao 28 godina, Lévy je napisao knjigu "Barbarizam sa humanim licem" (La barbarie a visage humain), objašnjavajući da je marksizam inherentno pokvaren. Neki su ga pozdravili kao novog Camusa, a drugi su smatrali njegovo pisanje lukavim marketinškim trikom. Druge knjige uključuju: Le testament de Dieu, L'ideologie française, Les derniers jours de Charles Baudelaire, Mondrian and the play Le Jugement dernier. Član je Selection Comitteea (Editions Grasset), a vodi magazin La règle du Jeu. Piše sedmičnu kolumnu u magazinu Point i predsjedava Conseil de Surveillance of La Sept-Arte.
Levy je bio jedan od prvih francuskih intelektualaca koji je pozivao na vojnu intervenciju protiv srpske vojske u Bosni i Hercegovine devedesetih godina i veoma rano je progovorio o srpskim koncentracionim logorima. Autor je dokumentarnog filma "Bosna" o ratu u Bosnu i Hercegovinu, u kojoj portretira Armiju RBiH kao vojsku koja brani čast Evrope i Aliju Izetbegovića, kao borca za kozmopolitizam i slobodu. Naziva ga bosanskim De Gaulleom. Objavio je dnevnik kojeg je vodio tokom rata u Bosni, pod simboličnim nazivom "Ljiljan i pepeo" u kojem analizira početak ratova na Balkanu. Bernard-Henry Levy u svome dnevniku, 23. maja 1992. zapisao je sljedeće:
"Pascal Bruckner u Flori. (...) Pokušavam mu reći da on upravo brka dvije stvari: rat u Hrvatskoj, gdje se sukobljavaju, htjeli to ili ne, dva nacionalizma; rat u Bosni, međutim, gdje se suprotstavljaju jedan nacionalizam i jedan kozmopolitizam koji je čast Evrope." (Ljiljan i pepeo)
Godine 2003. napisao je priču o naporu da uđe u trag ubicama reportera Wall Street Journala, Daniela Perla, kojeg su pogubili islamski ekstremisti prethodne godine. U vrijeme Pearlove smrti, Lévy je bio u posjeti Afganistanu kao specijalni izaslanik francuskog predsjednika Jacques Chiraca.
Sljedeću godinu je proveo u Pakistanu, Indiji, Evropi i Sjedinjenim Državama pokušavajući otkriti uzroke Pearlove otmice i ubistva. Rezultat toga je knjiga "Ko je ubio Daniela Pearla?", u kojoj se kao uzrok navode Pearlova saznanja o vezama pakistanske obavještajne službe, nuklearnih naučnika i Al-Kaide. Knjiga je pobrala mnoge pohvale, kako zbog Levyijeve hrabrosti, tako i zbog samog sadržaja.
Usprkos svojim uzvišenim idealima, on je, sa svojom trećom suprugom, glumicom Arielle Dombasle redovni top model magazina Paris Match noseći bijele raskopčane košulje zaštićenih maraka i odijela vrhunskih modnih kreatora. Levyeva reputacija narcisoidnosti već je legenda. U jednom članku je smišljena uzrečica o njemu: " Bog je mrtav ali moja kosa je perfektna ". Jedanput je rekao da ga je otkrivanje jedne nove nijanse lijevog sivila dovelo u ekstazu. Redovita je žrtva lansiranja torti, što otkriva Levyja kao jednog taštog dandyja. 1997. Levy je upravljao Arielleom Dobasle u svom prvm dugometražnom filmu, Dan i noć, ona nasuprot Allenu Delonu koji je igrao ulogu jednog pisca jasno građenu na liku Levyja osobno.
Levyjev životni stil omogućen je nasljedstvom bogatstva kojeg je njegov pokojni otac stekao u poslovima trgovine građevnim drvetom. Vrijednost mu je procijenjena na otprilike 150 mil. eura, posjeduje luksuzni apartman u Saint-Germain de Près, jedno "skrovište" na Azurnoj obali i dva velika imanja u Maroku.
Remove ads
Knjige prevedene na engleski
- Bernard-Henri Lévy, Who Killed Daniel Pearl?, Melville House Publishing, September 2003, hardcover, 454 pages, ISBN 0-9718659-4-9
- Bernard-Henri Levy, translated by Andrew Brown, Sartre: The Philosopher of the Twentieth Century, Polity Press Arhivirano 28. 4. 2005. na Wayback Machine, July 2003, hardcover, 456 pages, ISBN 0-7456-3009-X
- Edited by Bernard-Henry Lévy, What Good Are Intellectuals: 44 Writers Share Their Thoughts, Algora Publishing, 2000, paperback, 276 pages, ISBN 1-892941-10-4
- Bernard Henri Lévy, Richard Veasey, Adventures on the Freedom Road Harvill Press (an imprint of Random House) Arhivirano 23. 11. 2005. na Wayback Machine, 1995, hardcover, ISBN 1-86046-035-6
Remove ads
Knjige prevedene na bosanski
- Bernard-Henri Lévy, prijevod Asaf Džanić, Ljiljan i pepeo (Le Lys et la cendre), Svjetlost 2004.
Također pogledajte
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads