Bišće

Bišće je župa u Humu (Humskoj zemlji) i rezidencijalno mjesto bosanskih vladara i velmoža.

Župa Bišće pripada najstarijem području Huma (Humske zemlje). Prostirala se mostarskom kotlinom, na lijevoj strani rijeke Neretve. Graniči se na zapadu rijekom Neretvom, a preko Neretve, na njenoj desnoj obali je župa Večenike (Večerić). Sjevernu granicu čine planinski masivi Prenja i Veleža, u župi Neretva. Na istoku graniči sa župom Nevesinje, a na jugu sa župom Dubrave. U Bišću se prepoznaju dva područja, na sjeveru Bijelo polje a na jugu Bišće (ili Bišće polje). U Bišću je bila utvrda Blagaj, a u Bijelom polju utvrda nepoznatog imena iznad sela Prigrađana i Podgorana.

Blagaj je grad sa najjačom i najstarijom tradicijom na širem području. Nalazi se na uzvisini iznad izvora rijeke Bune, na mjestu rimskog grada Bone i današnjeg naselja Blagaj. Bišće i Blagaj su rezidencijalna mjesta bosanskih vladara i velmoža. Istaknuto tu su dvor imale Kosače. Kroz Bišće je prolazio put iz Dubrovnika i Drijeva, pa je dalje išao preko područja današnjeg Mostara na sjever uz Neretvu do Vrapča, Biograda i Konjica prema unutrašnjosti Bosne. Na širem području pominju se carine Kosača na Buni, Bišću i Poljima. Mada rjeđe i Bišćani su uključeni u kreditnu trgovinu kako to pokazuje informacija iz aprila 1446. Sotko Tvrdišić iz Bišća uz jemstvo slikara Ivana zvanog Crnča zadužio se kod Petra Pažića na iznos od 48 perpera. ^[1] Novembra 1435. godine Stjepko Bjelutović iz Bišća (Stiepchus Bielutouich de Bisza) obavezao se na trogodišnju službu kod Milobrada Jaćkovića. ^[2]

U 15. vijeku zasvjedočeno je prisustvo franjevaca na području Bišća. Njihov samostan (conventus) pominje se u Bišću pod različitim nazivima (Bišće, Zahum i Novi). Sa područja Bišća mladići odlaze u primorske gradove na rad i učenje zanata, kako to pokazuje primjer Božićka Račića, iz 1415.