Hematoksilinsko-eozinska boja
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Boja od hematoksilina i eozina (često skraćeno kao "'boja H&E ili HE boja) jedno je od glavnih tkivnih bojila koja se koristi u histologiji.[1][2][3] To je najčešće korištena boja u medicinskoj dijagnostici[1] i često je zlatni standard.[4] Naprimjer, kada patolog pogleda biopsiju sumnjivu na karcinom, histološki preparat će vjerovatno biti obojen H&E.
H&E je kombinacija dvije tkivne boje: hematoksilinom i eozinom. Hematoksilin boji ćelijsko jedro u plavo, a eozin vanćelijski matriks i citoplazmu u ružičastu boju, a druge strukture poprimaju različite nijanse, prelibe i kombinacije ovih boja.[5][6] Otuda patolog može lahko razlikovati jedarni i citoplazmatski dio ćelije, a osim toga, ukupne obrasce obojenja od emisije boja, opći raspored i distribuciju ćelija i pruža općeniti pregled strukture uzorka tkiva.[7] Dakle, prepoznavanje uzoraka, stručnjačko prepoznavanje uzorka i pomoću softvera koji pomaže stručnjacima, pruža histološke informacije. Ovu kombinaciju boja je prvi put predstavio u A. Wissowzky, 1876.[7][8]
Remove ads
Upotreba
Postupak bojenja pomoću H&E glavno je bojenje u histologiji[2][7] ref name="Dapson and Horobin, 2009"/>[5] dijelom i zato što se to može učiniti brzo,[7] nije skupo i bojenje tkiva na takav način omogućava da se otkriva značajna količina mikroskopske anatomije [4][5][7][9][10] i može se koristiti za dijagnozu širokog spektra histopatoloških stanja.[8] Rezultati bojanja pomoću H&E ne ovise pretjerano o hemikalijama koja se koristi za fiksiranje tkiva ili male nedosljednosti u laboratorijskom protokolu,[11] i ovi faktori doprinose njegovoj rutinskoj upotrebi u histologiji.
H&E bojenje ne pruža uvijek dovoljan kontrast za razlikovanje svih tkiva, ćelijskih struktura ili distribuciju hemijskih supstanci,[9], a u tim slučajevima se koriste specifičnije boje i metodi.[7][10]
Remove ads
Metod primjene
Postoji mnogo načina za pripremu rastvora hematoksilina (formulacija) koje se koriste u postupku H&E,[6][11][12] pored toga, postoji mnogo laboratorijski protokola za proizvodnju H&E obojenih preparata,[9] od kojih neki mogu biti specifični za određenu laboratoriju.[7] Iako ne postoji standardni postupak,[9][11] rezultati po dogovoru su razumno dosljedni u tome što su ćelijska jedra obojene plavo, a citoplazma i vanćelijski matriks ružičasto.[7] Histološke laboratorije mogu također prilagoditi količinu ili tip bojenja za određene patološka stanja.[7]
Nakon što se tkiva prikupe (često kao biopsijama) i fiksiraju, obično se dehidriraju i ugrade u rastopljeni parafinski vosak, a rezultirajući blok se postavi na mikrotom i iseče na tanke kriške.[6] Odsječci su pričvršćene na mikroskopsko stakalce, a zatim se vosak uklanja rastvaračem, a kriške tkiva pričvršćene za preparate su rehidrirane i spremne za bojenje.[6] Alternativno, H&Eboja je najčešće korištena u Mohsovoj hirurgiji u kojoj se tkiva obično zamrzavaju, režu na kriostatu (mikrotom koji reže smrznuto tkivo), fiksirana u alkoholu, a zatim obojena.[9]
Metod H&E bojenja uključuje primjenu hematoksilina pomiješanog sa metalnom solju ili mordantom, nakon čega slijedi ispiranje u rastvoru slabe kiseline, kako bi se uklonila suvišna boja (diferencijacija), nakon čega slijedi modrenje u blago alkalnoj vodi.[8][13][14] Nakon nanošenja hematoksilina, tkivo se kontrastira dolijevanjem eozina (najčešće eozin Y).[6][8][7]
Remove ads
Rezultati
Hematoksilin uglavnom boji ćelijska jedra plavo ili tamnoljubičasto,[6][15][14] zajedno s nekoliko drugih tkiva, poput keratohijalinskih granula i kalcificiranog materijala. Eozin boji citoplazmu i neke druge strukture uključujući vanćelijski matriks kao što je kolagen[5][7][14] u do pet nijansi ružičaste boje.[8] eozinofili (supstance koje eozin boji) [5] strukture se uglavnom sastoje od unutarćelijskih ili vanćelijskih proteina. Lewyjeva tijela i Malloryjeva tijela su primjeri eozinofilnih struktura. Većina citoplazme je eozinofilna i postaje ružičasta.[10][15] Crvena krvna zrnca su obojena intenzivno crvenom bojom.
Način djelovanja
Iako hematein, oksidirani oblik hematoksilina,[5][16]<ref name ="Kiernan, 2018">je aktivno sredstvo za bojenje (kada se kombinira s lijekom), boja se i dalje naziva "hematoksilin".[13] [8] Hematoksilin, u kombinaciji sa metalom (najčešće aluminijumom, često se smatra da "nalikuje"[10] osnovnoj, pozitivno nabijenoj ili kationskoj boji.[5] Eozin je anionska (negativno nabijena) i kisela boja.[5][10] Bojenje jedara hemalumom (kombinacija iona aluminija i hemateina)[14] obično je složen zbog vezanja metala za bojenje DNK, ali jedarno bojenje može se dobiti nakon ekstrakcije DNK [14] iz odsječka tkiva. Mehanizam se razlikuje od mehanizma nujedarnog bojenja osnovnim (kationskim) bojama, kao što je tionin ili toluidinsko plavo.[10] Bojenje osnovnim bojama dolazi samo od rastvora koji su manje kiseli od hemaluma, a to se sprečava prethodnom hemijskom ili enzimskom ekstrakcijom nukleinskih kiselina. Postoje dokazi koji ukazuju na to da koordinatne veze, slične onima koje drže aluminij i hematein zajedno, vežu kompleks hemaluma za DNK i karboksi grupe proteina u jedarnom hromatinu. Strukture ne moraju biti kisele ili bazne da bi se nazivale bazofilne i eozinofilne; terminologija se zasniva na afinitetu ćelijskih komponenata prema bojama. Ostale boje, npr. žuta i smeđa, mogu biti prisutne u uzorku; uzrokuju ih unutrašnji pigmenti kao što je melanin. Baznu lamelu treba bojiti PAS ili nekib srebrenim bojama, ako moraju biti dobro vidljive. Mrežasta vlakna zahtijevaju i srebrnu boji. Hidrofobne strukture također ostaju jasne; to su obično bogate mastima, npr. adipociti, mijelin oko neuronskih aksona i Golgijev aparat membrana.
Remove ads
Primjeri tkiva obojenih H&E
.jpg)
.jpg)
Remove ads
Reference
Dodatna literatura
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads