From Wikipedia, the free encyclopedia
Uskonosni majmuni (Catarrhini) su, uz širokonosne majmune (Platyrrhini) jedna od dvije subdivisizije viših primata. Uključuju repate majmune Starog svijeta i velike majmune, od kojih se potonji dalje dijele u male majmune ili gibone i velike majmune (Hominidae) u kojima su orangutani, gorile, čimpanze (uključujući i vrstu bonobo) i ljudi. Svi su porijeklom iz Afrike i Azije. Članovi ovog parvorda se nazivaju katarini.
| Uskonosni majmuni Catarrhini Kasni Eocen – Holocen (Sada) | |
|---|---|
| Diferenciran | |
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Razred | Mammalia |
| Red | Primates |
| (nesvrstani) | podred Anthropoidea - Catarrhini Uskonosni majmuni |
| Natporodica | Hominoidea |
| Porodica | Porodice majmuna Starog svijeta |
| Rod | Rodovi majmuna Starog svijeta É. Geoffroy, 1812 |
| Tipična vrsta | |
| Pan troglodytes Savage, 1847 | |
| Cercopithecoidea (Majmuni Starog svijeta) Hominoidea (Veliki majmuni) | |
Determinantna razlika između novosvjetskih platirina (širokonosnih majmuna) i starosvjetskih katarina (uskonosnih majmuna) je oblik noseve. Platyrrhini (grč. platu- = ravan + -rhin = nos ) imaju nosnice koje usmjerene ustranu, dok Catarrhini (grč. kata- = dolje, ispod + -rhin = nos) imaju nozdrve prema dolje. Catarrhini također nikada nemaju repove za prihvatanje, i imaju ravne nokte i nokte na nogama i cjevaste vantimpnske ušne kosti i osam, a ne dvanaest, premolara, što im daje zubnu formulu:formulu:
Većina vrsta skupine Catarrhini ispoljavaju značajan spolni dimorfizam i ne formiraju „bračne veze“. Većina, ali ne i sve, vrsta žive u društvenim grupama.[1] i imaju šake za hvatanje (s izuzetkom dvonožnih ljudi) za hvatanje nogama.
Veliki majmuni – i u tradicionalnoj i u filogenijskoj nomenklaturi – isključivo su vrste grupe Catarrhini. U tradicionalnoj upotrebi, majmun opisuje bilo bezrepe, velike, obično prizemne vrste Catarrhini. "Veliki majmuni" mogu se naći kao dio zajedničkog imena tih vrsta, kao što je berberski majmun (divlji makak). U filogenijskoj upotrebi, izraz majmun se odnosi samo na natporodicu Hominoidea (Antropoidi). Ova grupa se sastoji se od dvije porodice: Hylobatidae ili mali bezrepi majmuni ili giboni i Hominidae – veliki majmuni, uključujući orangutane, gorile, čimpanze i Homo sapiens sapiens, sa izumrli rodovima, kao što su predljudski Australopithecinae i gigantski orangutanu srodni Gigantopithecus.
Prema ranim nalazima, na jednoj od značajnijih raskrsnica u filogenetskoj diversifikaciji primata vjerovatno su se našli oblici reda Plesiadapiformes, (sa porodicama Plesiadapidae, Carpolestidae, Paromomydae, Picrodontidae i Saxonellidae). Najstariji (oko 65 miliona godina) poznati protoprimat opisan je kao Purgatorius. Osim njega, od praprimata ovog reda, posebno su zanimljivi sjevernoamerički Carpodaptes, Picrodus i Palaechton, te evropski Plesiadapis i Saxonella. Postoje argumentirani nagovještaji (oblik lobanje i kutnjaka) da su se, nakon toga, iz općeg stabla praprimata, najprije izdvojili pralemuri, preko skupine koja je približno imala osobine oblika Anagale (oligocen, Mongolija).[2]
Moguće je da prvi tarzoidi (avetnjaci) evoluirali iz neke grupe primitivnih lemura. Mnogo je, međutim, raširenije mišljenje da oni nikada nisu prošli kroz lemuroidnu fazu i da su se presudni događaji u filogenetičkoj diversifikaciji tarzijusa i lemura zbili nešto ranije, na rszini današnjim tupajama (Tupaiidae) sličnih protoprimata. Još uvijek nema pouzdanih podataka o zajedničkoj prošlosti repatih i majmuma Starog i Novog svijeta. Naime, fosili najprimitivnijih lemurolikih primata − (pralemura), svrstani su u pleistocenske Adapidae, dok su tarsiusoliki obuhvaćeni porodicom Omomidae, Fosili pripadnika ovih skupina su otkriveni sami u Holarktiku, pri čemu su Adapidae bile vezane za evroazijski područje, a Omomidae za američko kopno. Tipski predstavnici adapida su Adapis i Pronycticebus, a američkih − Notarctus i Smilodectes.
Sa paleontološke tačke gledišta, među omomidama najzanimljiviji Omomis, Tetonius (S. Amerika i Necrolemur (Evropa). Najbolje očuvani su ostaci oblika Notharctus i Adapis. Ta stvorenja su bila veličine današnjih lemura, ali nešto manje lobanjske zapremine i primitivnijeg zubala. Vjeruje se da je skupina adapida bila među precima ishodišne grane današnjih majmuna Novog svijeta. To posebno ubledljivo nagovještavaju njihove relacije sa fosilima (iz oligocena i miocena) praprimata iz J. Amerike, kao što su: Branisella, Homunculus, Trembacebus, Dolichocebus, Stirtonia, Neosaimiri, Cebupithecia i drugi. Pronađeni su fosili tarzoidnih primata, koji ispoljavaju uočljiv uspon prema cinomorfnoj i antropomorfnoj konstituciji. Pretpostavlja se da svi majmuni Starog svijeta (Cercopithecidae, Hylobatidae, Pongidae i Hominidae) potiču iz grupe anatomski „uopćeno“ građenih pratazoida, kojima su, među ostalim, pripadali i oblici Teilhardina (oligocen Egipta). Među njima se Apidium, Moeripithecus i Oligopithecus ( a nerijetko i Parapithecus) ubrajaju u neposredne fosilne pretke psetolikih majmuna, dok je ostalo otvoreno pitanje da li tu pripadaju i Amphipithecus i Pondaungia (gornji eocen Burme) ili bi ih trebalo uvrstiti u prelaznu fazu evolucije ka zajedničkim precima antropomorfnih majmuna.
U donjeoligocenskim slojevima Afrike, međutim, nađeni su fosilni ostaci primata koji su nedvojbeno imali niz osobina današnjih viših uskonosnih majmuna iz porodica Hylobatidae (giboni i Pongidae (orangutani). Među takvim oblicima, redovno se pominju Parapithecus i Aegyptopithecus, sa zubalom kao u suvremenih bezrepih – velikih majmuna (orangutani, čimpanze i gorile), iako se prvopomenuti oblik često ubraja i u predačku skupini psetolikih repatih majmuna, a drugi u fosilni rod Dryopithecus. U direktne predačke forme čovjekolikih primata svrstava se i gibonoliki Propliopithecus, od kojeg, vjerovatno preko oblika tipa Limnopithecus i Pliopithecus vode porijeklo današnji giboni. Međutim, prema nekim procjenama, propliopitek bi mogao biti i predak pomenutog egiptopiteka ili čak forma driopiteka, sa naglašenijim hominoidnim osobinama.[3][4] [4][2][5][6][7][8]
Prema najnovijim istračivanjima, skonosni majmuni su se odvojili od širokonosnih prije oko 35 miliona godina. Glavnina njihove divizije se pojavila prije oko 25 miliona godina, a giboni su se (od velikih majmuna, uključujući i ljude) izdvojili prije oko 15-19 miliona godina.[9]
Maja 2005. otkrivena su tri nova primatska fosila na brdu Bugti (''Bugti Hill'') u Pakistanu. Smatra se da su ovi nalazi zatvorili mnoge misterije o prošlosti primata. Jedna od tih tajni je otkrivena 2001. godine, kada je otkriven rani primat Bugtilemur, što je osnažilo pretpostavku da su lemuri došli iz Azije, a ne iz Afrike.[10][11]
Tri praprimata: Bugtipithecus inexpectans, Phileosimias kamali, i Phileosimias brahuiorum datiraju do oligocena prije 30 miliona godina – kada su majmni dominirala samo u Africi majmuni To su bile mali lemuri nalik uskonosnim majmunima koji su napredovali u drevnim tropskim kišnim prašumama. Moguće je da su ovi azijski oblici bili slijepa grana evolucije,tj. bočna grana grupe Eosimias. Druga nova otkrića mogućih fosilnih katarinolikih primata potiču iz Kine, Tajlanda i Burme.[12][13][14]
Zanimljivo je zapaziti da pomenuti novi nalazi ne opovrgavaju ranije pretpostavke o azijskom porijeklu pralemura, nego ih učvršćuju novim materijalnim dokazima, opisujući nove „vrste“ u različitim dijelovima Azije (prva nalazišta su bila u Mongoliji).
Uskonosni majmuni su se odvojili od širokonosnih prije oko 35 miliona godina. Glavnina njihove divizije se pojavila prije oko 25 miliona godina, a giboni su se (od velikih majmuna, uključujući i ljude) izdvojili prije oko 15-19 miliona godina.[9]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
