Egzodus Srba iz Sarajeva

Egzodus Srba iz Sarajeva jest termin koji se odnosi na migraciju Srba iz Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine, između januara i marta 1996, nakon Dejtonskog sporazuma kojim je zaključen rat u Bosni i Hercegovini.

Podaci prijeratnog i poslijeratnog popisa stanovništva.

Pozadina

Egzodus sarajevskih Srba bio je jedan od mnogih egzodusa Srba tokom rata.^[1] Neposredno pred ovaj egzodus dogodio se još jedan egzodus 17.000 Srba iz Odžaka.^[2] Prethodio im je masovni egzodus više od 250.000 Srba iz Hrvatske tokom operacije Oluja koja je stvorila presedane egzodusu sarajevskih Srba.^[3] Izvješteno je 1. januara 1996. da "glasine i slijepa panika pokreću masovni bijeg iz osporenog predgrađa grada". ^[4]

Egzodus

Podijeljena sarajevska naselja po Dejtonskom sporazumu.

Uništene stambene jedinice u naselju Dobrinja, Sarajevo 1996.

Dejtonskim sporazumom završeno je određivanje administrativnih granica između Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republike Srpske (RS), dva poslijeratna entiteta države. Ilijaš, Vogošća, Hadžići, Ilidža, Rajlovac i Grbavica bili su uključeni u FBiH, dok su ostali periferni dijelovi bivše sarajevske općine postali dio RS (Istočno Sarajevo). Srpska zajednica masovno je krenula iz Sarajeva (FBiH) u Istočno Sarajevo (RS). Njihov je broj prvi put zabilježen 1996. i iznosio je oko 62.000,^[5] ali procjenjuje se da je ukupan broj iznosio oko 150.000.^[3]

Australijski profesor Dino Murtić naglasio je da je egzodus sarajevskih Srba bio masivan i planiran, te da je predsjednik Alija Izetbegović u početku pokazao ravnodušnost prema njima, navodeći da su stanovnici Sarajeva "napokon zaslužili da se oslobode svojih ubica".^[6] Nakon nekog vremena, Izetbegović je pozvao Srbe da ostanu u Sarajevu.^[7]

Neki Srbi su čak ekshumirali grobove svojih predaka sa sarajevskih groblja na groblja u blizini njihovog novog smještaja.^[8]

Odgovornost

Neki autori su vjerovali da su sve uključene strane u Bosni i Hercegovini odgovorne za masovni egzodus sarajevskih Srba, uključujući i zvaničnike Republike Srpske.^[9] Također, bilo im je teško utvrditi da li je ovaj egzodus dobrovoljan ili prisilan.^[10] Oni objašnjavaju da je protjerivanje Srba iz Hrvatske tokom operacije "Oluja" bio presjedan za egzodus oko 150.000 prestrašenih sarajevskih Srba koji nisu osjećali da će bosanskohercegovačka vlada, koju su većinom činili Bošnjaci, ili svijet garantirati njihovu sigurnost.^[3]

Medijska pokrivenost

Zapadni promatrači tvrdili su da su Srbi tokom egzodusa iz Sarajeva koristili masovne ekshumacije kako bi izborili moralnu pobjedu.^[11] Peter Brock je tvrdio da su čak i nakon egzodusa 1996. zapadni mediji idalje odbijali priznati bijeg desetina hiljada sarajevskih Srba koji se dogodio na početku rata 1992.^[12] Čak i prije nego što je počeo egzodus sarajevskih Srba, još jedan egzodus od 17.000 Srba iz Odžaka u javnosti je prošao nezapaženo.^[2]

Na kraju, egzodus sarajevskih Srba natjerao je strane novinare, uključujući Toma Gjeltena, da preispitaju svoju početnu prosudbu o Sarajevu kao skladnom.^[13]