Finski jezik

Finski jezik (suomi ili suomen kieli) pripada baltofinskoj grupi ugro-finskih jezika; srodan je estonskom i livonskom jeziku. Njime govori 90% ljudi u Republici Finskoj, te određen broj stanovnika u Švedskoj, Norveškoj, SAD, Rusiji, Estoniji, Litvaniji i Latviji. Finski jezik je dobio određen broj elemenata iz germanskih i baltičkih jezika. Pismo je finska latinica. Osnivač finskog književnog jezika je Michael Agricoale 1542, a pisac prve finske gramatike Eskil Petraeus 1649.

Finski jezik suomi
Regije govorenja	Uglavnom Sjeverna Evropa
Države govorenja	Finska, Estonija, Švedska Tornedalen, Norveška Finnmark, Sjeverozapadna Rusija Karelija
Jezička porodica	Finski jezik
Broj govornika	5 miliona[1]
Službeni status
Služben u	Finska, EU
Regulator(i)	Institut za istraživanje finskih jezika
Jezički kod
ISO 639-1	fi
ISO 639-2 / 5	fin
Glottolog
ELP	Finski jezik
Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika

Mikael Agricola

Ovim jezikom se služi oko 5 miliona ljudi. Jedan je od zvaničnih jezika Evropske Unije.

Finski jezik je član Ugro-Finske porodice jezika i ubraja se u aglutinativne jezike. Ima reputaciju jezika koji je veoma težak za učenje, vjerovatno zato što nema mnogo bliskih jezika. Najbliskiji jezik mu je estonski.

Karakteristike

U finskom postoji 15 padeža, tako da u finskom nisu potrebni prijedlozi. Bogat je samoglasnicima, koji mogu biti dugi i kratki. Zbog toga Finci tvrde da im je jezik veoma pjevljiv. Ovaj jezik nema rodove ni članove.

Finski je pozajmio dosta riječi iz švedskog, njemačkog i, u posljednje vrijeme, engleskog. Međutim, teško je prepoznati ove riječi, jer su one postale prilagođene finskom jeziku.

Također pogledajte

• Bosansko-finski rječnik