Generalna skupština Ujedinjenih nacija
jedna od pet glavnih organa UN-a From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Generalna skupština Ujedinjenih nacija (UNGS, francuski: Assemblée générale des Nations Unies,[1]) je jedna od šest glavnih organa Ujedinjenih nacija koji služi kao glavni organ za odlučivanje, kreiranje politike i predstavničko tijelo. Njene ovlasti, sastav, funkcije i procedure utvrđeni su u Poglavlju IV Povelje Ujedinjenih nacija.
Generalna skupština odgovorna je za budžet Ujedinjenih nacija, imenuje nestalne članove Vijeća sigurnosti, imenuje generalnog sekretara, prima izvještaje iz drugih dijelova sistema UN-a i daje preporuke kroz rezolucije.[2] Također uspostavlja brojne pomoćne organe za unapređenje ili pomoć u svom širokom mandatu.[3] UNGS je jedini organ UN-a u kojem sve države članice imaju jednaku zastupljenost.
Čine je sve zemlje članice Ujedinjenih nacija i sastaju se na redovnim godišnjim zasjedanjima koje saziva predsjednik izabran od većine predstavnika.
Kao jedino tijelo UN-a u kome sve zemlje članice imaju predstavnike, Skupština služi kao forum članicama na kojima raspravljaju o pitanjima međunarodnog prava i donose odluke o daljem funkcionisanju organizacije.[4]
Generalna skupština se sastaje pod svojim predsjednikom ili generalnim sekretarom UN-a na godišnjim zasjedanjima u zgradi Generalne skupštine, u sjedištu Ujedinjenih nacija u New Yorku. Primarna faza ovih sastanaka uglavnom traje od septembra do dijela januara dok se ne riješe sva pitanja, što je često prije početka sljedeće sjednice.[5] Također se može ponovo sastati za posebne i vanredne posebne sjednice. Prva sjednica sazvana je 10. januara 1946. u Methodist Central Hallu u Londonu i uključivala je predstavnike 51 zemlje osnivača.
O većini pitanja odlučuje se na Generalnoj skupštini prostom većinom. Svaka zemlja članica ima jedan glas. Glasanje o određenim važnim pitanjima – naime o preporukama o miru i sigurnosti; budžetski problemi; a izbor, prijem, suspenzija ili isključenje članova – je dvotrećinskom većinom prisutnih i koji glasaju. Osim usvajanja budžetskih pitanja, uključujući i usvajanje skale procjene, odluke Skupštine nisu obavezujuće za članove. Skupština može davati preporuke o svim pitanjima iz djelokruga UN-a, osim pitanja mira i sigurnosti koja su u razmatranju Vijeća sigurnosti.
Tokom 1980-ih, Skupština je postala forum za "dijalog Sjever-Jug" između industrijaliziranih nacija i zemalja u razvoju o nizu međunarodnih pitanja. Ova pitanja su došla do izražaja zbog fenomenalnog rasta i promjene sastava članstva u UN-u. Godine 1945. UN su imale 51 članicu, što se do 21. vijeka skoro učetvorostručilo na 193, od kojih su više od dvije trećine zemlje u razvoju. Zbog svog broja, zemlje u razvoju često su u mogućnosti da odrede dnevni red Skupštine (koristeći koordinacione grupe poput G77), karakter njenih debata i prirodu njenih odluka. Za mnoge zemlje u razvoju, UN su izvor velikog dijela njihovog diplomatskog utjecaja i glavni izlaz za njihove inicijative u vanjskim odnosima.
Iako rezolucije koje je usvojila Generalna skupština nemaju obavezujuću snagu za države članice (osim budžetskih mjera), u skladu sa rezolucijom Ujedinjenih nacija za mir iz novembra 1950. (rezolucija 377 (V)), Skupština također može preduzeti mjere ako Vijeće sigurnosti ne reaguje, uslijed negativnog glasa stalne članice, u slučaju da postoji opasnost od narušavanja mira ili djelovanja agresije. Skupština može odmah razmotriti ovo pitanje u cilju davanja preporuka članovima za kolektivne mjere za održavanje ili obnovu međunarodnog mira i sigurnosti.[6]
Remove ads
Organizacija
Redovno godišnje zasjedanje Generalne skupštine obično počinje trećeg utorka u septembru i završava se sredinom decembra, sa izborom predsjednika Generalne skupštine na početku svakog zasjedanja. Opće zasjedanje počinje kada se sve članice pojave na zasjedanju u roku od šest dana. Tradicionalno, Generalni sekretar se prvi obraća skupštini, a zatim i predsjednik skupštine i brazilski predstavnik. Prvo zasjedanje je održano 10. januara 1946. u Središnjoj dvorani Westminsterske palače u Londonu kojoj je prisustvovala 51 zemlja.[7][8]
Za izglasavanje na Generalnoj skupštini o važnim pitanjima – rasprave o miru i sigurnosti; reizbor članova organa; pristupanje, suspenzija i isključenje članica; budžetska pitanja – potrebna je dvotrećinska većina prisutnih članica na zasjedanju. Ostala pitanja se izglasavaju prostom većinom. Svaka članica ima po jedan glas. Osim izglasavanja novog budžeta, između ostalog i nivoa poreza za članice, skupštinske rezolucije nisu obavezujuće za članice. Skupština daje preporuke po bilo kom pitanju koje se tiče UN-a, osim po pitanjima mira i sigurnosti koje su u nadležnosti Vijeća sigurnosti. Sistem jedna zemlja, jedan glas teoretski omogućava zemljama koje čine 8% svjetske populacije da izglasaju rezoluciju sa dvotrećinskom većinom.
Tokom 1980-tih, Skupština je postala mjesto dijaloga na relaciji Sjever-Jug, rasprave po pitanjima odnosa između industrijskih zemalja i zemalja u razvoju. Ova pitanja su postala značajna zbog ubrzanog rasta i promjene sastava članstva UN. Tokom 1945, Ujedinjeni narodi su imali 51 člana. Sada imaju 191, od kojih više od dvije trećine čine zemlje u razvoju. Zbog njihove brojnosti, zemlje u razvoju su često u mogućnosti da određuju teme dnevnog reda zasjedanja (preko koordinisanih grupa kao što je G77), karakter rasprava i konačne odluke. Za mnoge zemlje u razvoju, UN predstavlja izvor njihovog diplomatskog uticaja i mjesto za izgradnju međunarodnih odnosa.[9]
Remove ads
Specijalna zasjedanja
Specijalno zasjedanje može biti sazvano na zahtjev Vijeća sigurnosti UN-a, većine članica UN-a ili ako je većina zabrinuta zbog politike jedne od članica. Specijalno zasjedanje je održano u oktobru 1995. kako bi se obilježila 50. godišnjica UN-a. Drugo specijalno zasjedanje je održano u septembru 2000. godine kako bi se proslavio ulazak u novi milenijum; na njemu su u prvi plan istaknuti Milenijumski ciljevi razvoja. Sljedeće specijalno zasjedanje (Svjetski samit 2005) je održano u septembru 2005. kako bi se obilježila 60. godišnjica UN; na njemu je procjenjen napredak vezan za Milenijumske ciljeve razvoja i raspravljano o prijedlogu Kofija Anana vezan za reformu UN-a, pod nazivom U većoj slobodi.
Skupština može preduzeti mjere za očuvanje međunarodnog mira ako Savjet sigurnosti nije u mogućnosti, obično zbog neslaganja stalnih članica. Rezolucija "Ujedinjenje za mir", usvojena 1950, daje ovlasti Skupštinu da sazove hitna specijalna zasjedanja kako bi se usvojile opće mjere djelovanja, uključujući i upotrebu oružanih snaga, u slučaju prekida mirovnih sporazuma. Dvije trećine članica mora odobriti usvajanje ovakvih preporuka. Hitna specijalna zasjedanja pod ovakvim okolnostima su održana u deset navrata. Dva najskorija, u 1982. i 1997, obje sazvane kao odgovor na ratne operacije Izraela. Na devetom je razmatrana situacija u okupiranim arapskim teritorijama poslije proširenja Izraela na Golansku visoravan. Deseto zasjedanje je sazvano zbog okupacije Istočnog Jerusalema i bavilo se pitanjima palestinskih teritorija.
Na prvom specijalnom zasjedanju Generalne skupštine 1947, Osvaldo Aranha, predstavnik brazilske delegacije u UN-u, započeo je tradiciju koja se sačuvala do danas na kome je prvi govornik na ovom značajnom međunarodnom forumu uvijek iz Brazila.
Remove ads
Reforma Generalne skupštine
Dana 21. marta 2005, Generalni sekretar Kofi Anan predstavio je izvještaj, U većoj slobodi, na kome se kritikuje Generalna skupština zbog tolikog fokusiranja na dobijanje konsenzusa da je usvajala već zastarjele rezolucije. Također je kritikovao Skupštinu zbog predstavljanja preopširnog i previše općeg dnevnog reda, umjesto da se fokusira na "glavna pitanja dana, kao što je međunarodna migracija i dugo raspravljanu, sveobuhvatnu rezoluciju o terorizmu". Anan je preporučio izmjene dnevnog reda Generalne skupštine, strukture komiteta, i procedura; jačanje uloge i autoriteta predsjednika; jačanje civilnog društva i uspostavljanje mehanizma za preispitivanje odluka komiteta. Anan je podsjetio članice UN-a na njihovu odgovornost za izvršenje reformi ako žele da ostvare napredak ka većoj efikasnosti UN-a.[10]
Također pogledajte
Reference
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads