Međuzvjezdani oblak

Međuzvjezdani oblak je uglavnom nakupina plina, plazme i prašine u našoj i drugim galaksijama . Drugačije rečeno, međuzvjezdani oblak je područje međuzvjezdanog medija koje je gušće od prosjeka. Ovaj medij čini materija i energija (zračenje) koji postoje u prostoru između zvjezdanih sistema u galaksiji. U zavisnosti od gustine, veličine i temperature datog oblaka, njegov vodonik može biti neutralan, čineći H I područje; jonizovan ili u obliku plazme, što ga čini H II područjem ; ili molekularni, koji se naziva jednostavno molekularni oblak,, ili ponekad gusti oblak. Neutralni i jonizovani oblaci se ponekad nazivaju i difuzni oblaci. Međuzvjezdani oblak formiraju čestice plina i prašine crvenog diva u njegovom kasnijem životu.

Mali dio emisione magline NGC 6357. Sjaji karakterističnom crvenom bojom za područje H II .^[1]

Hemijski sastav

Hemijski sastav međuzvjezdanih oblaka određuje se proučavanjem elektromagnetnog zračenja koje oni emituju – od radio talasa preko vidljive svjetlosti, do gama zraka na elektromagnetnom spektru – koje mi primamo iz tih područja. Veliki radio teleskopi skeniraju na nebu intenzitet određenih frekvencija elektromagnetnog zračenja, koje su karakteristične za spektre određenih molekula . Neki međuzvjezdani oblaci su hladni i imaju tendenciju da emituju elektromagnetno zračenje velikih talasnih dužina . Može se napraviti mapa obilja (gustine) ovih molekula, koja omogućava razumijevanje različitog sastava oblaka. U vrućim oblacima često se nalaze joni mnogih elemenata, čiji se spektri mogu vidjeti u vidljivom i ultraljubičastom svjetlu .

Radio teleskopi također mogu skenirati frekvencije iz jedne tačke na mapi, bilježeći intenzitet svake vrste molekula. Vrhovi frekvencije znače da je u oblaku prisutna velika količina tog molekula ili atoma. Visina vrha je proporcionalna relativnom procentu učešća koji ta molekula ili atom zauzimaju unutar datog područja.^[2]

Neočekivani spojevi otkriveni u međuzvjezdanim oblacima

Pogled unutar magline Laguna .

Donedavno, očekivalo se da će stope reakcija u međuzvjezdanim oblacima biti vrlo spore, s minimalnom proizvodnjom spojeva, zbog niske temperature i gustine oblaka. Međutim, u posmatranim spektrima su uočeni organski molekuli koje naučnici ne bi očekivali da će ih pronaći u ovim uslovima, kao što su formaldehid, metanol i vinil alkohol . Reakcije potrebne za stvaranje takvih supstanci su naučnicima poznate samo na mnogo višim temperaturama i pritiscima na Zemlji ili u laboratorijama. Činjenica da su pronađeni ukazuje na to da se ove hemijske reakcije u međuzvjezdanim oblacima odvijaju brže nego što se pretpostavlja, vjerovatno u reakcijama u gasnoj fazi koje nisu poznate organskoj hemiji koja je uočena na Zemlji.^[3] Ove reakcije se proučavaju u CRESU eksperimentu .

Međuzvjezdani oblaci također pružaju medij za proučavanje prisutnosti i proporcija metala u svemiru. Prisustvo i omjer ovih elemenata može pomoći u razvoju teorija o sredstvima njihove proizvodnje, posebno kada su njihove proporcije u suprotnosti s onima za koje se očekuje da će nastati od zvijezda kao rezultat fuzije i na taj način sugerirati alternativne izvore, kao što je razbijanje kosmičkih zraka .^[4]

Oblak velike brzine

Reflekcijska maglina IRAS 10082-5647 posmatrana svemirskim teleskopom Hubble .

Ovi međuzvjezdani oblaci imaju brzinu veću nego što se može objasniti rotacijom Mliječnog puta .^[5] Po definiciji, ovi oblaci moraju imati v _lsr veći od 90 km s ⁻¹, gdje je v _lsr lokalna standardna brzina mirovanja. Detektuju se prvenstveno u liniji neutralnog vodonika od 21 cm ^[6] i obično imaju mani udio teških elemenata nego što je normalno za međuzvjezdane oblake u Mliječnom putu.

Teorije koje imaju za cilj da objasne ove neobične oblake uključuju materijale preostale od formiranja galaksije, ili plimno pomjerenu materiju izvučenu iz drugih galaksija ili članova Lokalne grupe . Primjer zadnje navedenog je Magelanov tok . Da bi se suzilo porijeklo ovih oblaka, potrebno je bolje razumijevanje njihovih udaljenosti i metalnosti .

Oblaci velike brzine se identifikuju sa HVC prefiksom, kao i sa HVC 127-41-330 .