Muhamed Gafić

Muhamed Gafić je bosanskohercegovački alpinista, pisac i policajac-specijalac. Rođen je u Sarajevu, a majka mu je porijeklom iz Rogatice. Školovao se u rodnom gradu, gdje je na kraju postao i profesor sociologije. Uporedo svojim fizičkim sposobnostima, bio je godinama član specijalne policije u Sarajevu.^[1]

Već u ranoj mladosti pokazivao je interesovanje prema sportu, naročito prema planinarstvu. Član planinarskog društva „Bjelašnica“ je od 1965. i Alpinističkog odsjeka Sarajevo od 1969. godine. Prve korake u alpinizmu naučio je od Zijaha Jajatovića.^[2] Od 1972. god. učestvuje u radu Sarajevske škole alpinizma kao instruktor.

Pored brojnih uspona bio je angažovan u radu Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine, kao predsjednik Komisije za alpinizam PS BiH, predsjednik Komisije za ekspedicije PS BiH i predsjednik PS BiH od 1998 do 2002. godine. Nakon rata je sa svojim kolegama osvježio i obnovio alpinizam u BiH, nastojeći prvenstveno očistiti planine od mina, čije markiranje i uklanjanje PS BiH i dan danas radi.^[3]

Elbrus, najviši je vrh Kavkaza i Evrope s visinom od 5.642 m. Muhamed Gafić i Muhamed Šišić su prvi bosanskohercegovački alpinisti koji su ostvarili uspon na ovaj vrh

Alpinizam

• Uspon na Matterhorn, zajedno sa Muhamedom Šišićem, izveo je u julu 1971. god. Bio je to prvi bosanskohercegovački uspon na ovaj vrh.
• Prva jugoslavenska kadrovska alpinistička ekspedicija "Kavkaz '74" u organizaciji Planinarskog Saveza Jugoslavije. Muhamed Gafić ostvario je uspon na vrh Elbrusa (5642m). Zajedno sa Muhamedom Šišićem, u tandemu su ispenjali i sjevernu stijenu Ulu Tau Čana (4207 m).^[4] Ovaj uspjeh bio je inspiracija brojnim alpinistima u Bosni i Hercegovini da krenu u uspone na sve više visove.
• Sedma jugoslavenska ekspediciji na Mount Everest u proljeće 1979. god. U ekspediciji su učestvovali Muhamed Šišić i Muhamed Gafić, kao predstavnici Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine. Dosegli su visinu 7170 metara.^[5]
• Vrh Lenjina (7.124 m), zajedno sa Vladom Mičićem, kao član Alpinističke ekspedicije “Pamir '89” (PSS Vojvodine):
• Vrh Korženjevske (7.105 m), kao član Bosanskohercegovačke ekspedicije Pamir 1990. (PS BiH),
• Khan Tengri (7.013 m), kao vođa Bosanskohercegovačke ekspedicija Tian Shan 1991. u organizaciji Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine:
• Vrh komunizma (7.495 m)
• Bosanskohercegovačka ekspedicija Karakorum 1994. (PS BiH), pakistanski ogranak Himalaja, u ljeto 1994. godine, nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma. Bio je organizator i vođa ekspedicije, koja je ostala upamćena po neobičnostima. Alpinisti su se suočili sa temperaturom od plus 54 stepena. Glečeri su se topili tokom cijelog dana, pa su napredovali samo noću. U baznom logoru ekspedicija iz ratne Bosne i Hercegovine iznenada se u jednom trenutku našla u zoni sukoba Indije i Pakistana. Svi su dolazili u kamp ekspedicije da vide i to čudo, alpiniste iz Sarajeva.^[3]
• Prvi zimski bosanskohercegovački uspon na vrh Mont Blanca, februar 1997. god, sa partnerom Muhamedom Šišićem.
• Međunarodna himalajska ekspedicija na Mount Everest, 1997. god. Doseže sa partnerom Sjeverno sedlo - 7.170 m.^[3]

Pisac

• Sarajevski rulet 1
• Odiseja 7000 - Alpinistički roman^[3]
• Tajna žute kuće. Iskustva ratnika i svjedočanstvo ratnih događaja^[6]
• Maglić, Volujak, Zelengora - Edicija Planine Bosne i Hercegovine - Sarajevo, 2008.^[7]

Priznanja

Dobitnik je značajnih priznanja:

• Orden zasluga za narod sa srebrenim vijencem (Kolektivnog odlikovanja predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita za uspon na Mount Everest 1979. godine
• Povelje PS BiH za životno djelo,
• Zlatna značka PS BiH,
• Povelja GSS-a BiH za zasluge,
• PS Jugoslavije,
• PS Slovenije,
• PS Makedonije,
• PS Hrvatske^[8]