Nicolaus Otto

Nicolaus Otto bio je njemački inženjer koji je uspješno razvio benzinski motor s unutrašnjim sagorijevanjem a koji je bio preteća savremenog benzinskog motora s unutrašnjim sagorijevanjem. Udruženje njemačkih inženjera (njem: Verein Deutscher Ingenieure - VDI) 1940. izradilo je DIN standard u kojem se kaže: "Otto motor: motor s unutrašnjim sagorijevanjem u kojem se sagorjevanje komprimirane mješavine goriva i zraka pokreće vremenski podešenom iskrom za paljenje" koji se primjenjuje na sve motore ove vrste.^[1][2]

Nicolaus Otto
Nicolaus Otto oko 1868.
Rođenje	(1832-06-14) 14. juni 1832. Holzhausen an der Haide, Njemačka
Smrt	26. januar 1891(1891-01-26) (58 godina) Köln, Njemačka

U čast njemu svi benzinski motori ove vrste, nasuprot dizelskim motorima, općenito se još nazivaju i Otto-motori.

Biografija

Rođen je 14. juna 1832.^[3] u Holzhausen an der Haideu.^[4] Bio je najmlađi od šestero djece. Otac mu je umro 1832. U školu je krenuo 1838, a nakon šest godina dobrog učinka u školi prebačen je u srednju školu u Langenschwalbachu.^[5]

Njegov glavni interes u školi je bila nauka i tehnologija, ali je ipak završio nakon tri godine kao pripravnik u maloj trgovačkoj kompaniji. Nakon završetka pripravničkog staža preselio se u Frankfurt, gdje je radio za Philipp Jakob Lindheimera, kao prodavač "kolonijalne robe" i poljoprivrednih proizvoda. Otto je radio za različite kompanije. Prvo za IC Alpeter, a onda 1860. i za Carl Mertensa. Putovao je širom Zapadne Njemačke i prodao kolonijalnu robu: kafu, čaj, rižu i šećer.^[2]

Lenoirov motor

Ottov četverotaktni motor iz 1876.

U kasnu jesen 1860. Otto i njegov brat saznali su za motor koji je konstruisao Francuz Jean Joseph Etienne Lenoir. Motor je konstruisan 1859. a patentiran 1860, a kao gorivo je korištena smjesa ugljenog plina i zraka. Na osnovu tog motora braća Otto su razvila motor koji je za gorivo umjesto plina koristio tečno gorivo i 1861. ga prijavilli za patent. Međutim, patent je odbijen od strane pruskog Ministarstvo trgovine.

Prvi četverotaktni motor iz 1861.

Braća Otto su bila svjesna koncepta motora koji bi kao pogonsku snagu koristio energiju komprimiranog goriva te su u skladu s tom vizijom 1861. pokušali napraviti motor koji bi koristio taj koncept rada. Prva verzija takvog motora je radila samo nekoliko minuta. Nakon ovog neuspjeha Ottov brat je odustao od daljeg koncepta razvoja motora zbog čega je Nikolaus pomoć morao potražiti na drugom mjestu.^[2][3]

Otto je 1862. i 1863. nastojao poboljšati motor uz pomoć kelnskog mehaničara Michaela J. Zonsa. Kako mu je ponestalo sredstava, zaposlio se kod Carla Mertensa kako bi osigurao sredstva za nastavak rada na svom motoru.^[2]