Protesti protiv ćirilice u Hrvatskoj

Protesti protiv ćirilice u Hrvatskoj odnose se na seriju protesta protiv dvojezičnosti koja je u Vukovaru službeno stupila na snagu 2009. kada su srpski jezik i ćirilica dobili ravnopravan status zbog lokalnog manjinskog stanovništva. Implementacija odluke postala je punomoćnom nakon popisa 2011. prema kojem su Srbi sačinjavali više od trećine (34,8%) vukovarskog stanovništva.^[1][2] Natpisi na ćirilici postavljeni su s obzirom da Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina nalaže obavezne dvojezične oznake u svim mjestima gdje više od trećine stanovništva pripada određenoj etničkoj manjini.^[1][3] Ova odluka postala je predmetom kritike za neke hrvatske organizacije ratnih veterana koje tvrde da zbog posljedica Vukovarske bitke grad treba biti izuzet od provedbe zakona o pravima manjina.^[2] Srbi predstavljaju manjinu s najmanjom upotrebom prava na dvojezičnost u Republici Hrvatskoj.^[4]

Srpska ćirilica u kurzivu

Organizacija nazvana "Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara" počela je s protestima 2. septembra, neposredno nakon postavljanja ploča s natpisima na latinici i ćirilici.^[5] Osim protesta u Vukovaru, u aprilu 2013. organizirani su protesti na zagrebačkom glavnom trgu gdje je se okupilo oko 20.000 ljudi.^[6] Uporedni protesti održani su i u Tovarniku,^[7] Bogdanovcima,^[8] Lovasu^[8] i Nuštru.^[9] Brojni natpisi na ćirilici su pokidani, neki su razbijani čekićima, dok su se protestanti sukobili s policijom prilikom čega su četiri službena lica lakše ozlijeđena.^[10] Neki od pristanika protesta, direktno nepovezanih s organizatorima, vandalizirali su pravoslavnu crkvu sv. Blagovještenja u Dubrovniku išaravši je ustaškim grafitima.^[11][12]

Reakcije

Hrvatska

Kritike

• Vlada Republike Hrvatske na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem izdala je javno priopćenje u kojem se osuđuje "šovinističko nasilje" u Vukovaru, pozivajući sve političke stranke da se "nedvosmisleno distanciraju od gaženja po temeljnim vrijednostima demokratije" odnosno da jasno i javno ustanu "protiv širenja mržnje", u skladu s poštivanjem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.^[13]
• Ured predsjednika Ive Josipovića priključio se u osudi vukovarskih događaja, navodeći da se moraju "uložiti dodatni napori za sprječavanje nasilja i tenzija". Kao i premijer, predsjednik je pozvao sve političke stranke da budu odgovorne u poštovanju zakona o pravima nacionalnih manjina.^[14][15]
• Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić nazvao je zagrebački protest "skupom netolerancije i nerijetko mržnje" odnosno "nedvojbeno otvorene prijetnje legalno i demokratski izabranoj vlasti". Opisao ga je i "udarom na ustavni i zakonski poredak zemlje", a kritizirao je i pojavljivanje ljudi u vojnim odorama.^[16]
• Vukovarski gradonačelnik Željko Sabo, ratni veteran koji je bio u zatočeništvu u Srbiji, pozvao je narod na suzdržanost i da "ne dopuste da Vukovar postane Bejrut".^[17]
• Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić rekla je da se "Hrvati moraju i mogu obavezati poštovanju zakona" i da "vlada mora ostati odlučna u odbrani prava manjina".^[17]
• Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik SDSS-a, izjavio je da Hrvatska "ne smije ustuknuti pred bezakonjem i onima koji uništavaju državnu imovinu"^[14].
• Dragan Crnogorac, predsjednik Zajedničkog vijeća općina, izrazio je zabrinutost oko događanja u Vukovaru i ostatku Hrvatske, uz poruku da je negativna atmosfera usmjerena protiv srpske zajednice i ćirilice, te da se time potkopava sve postignuto na dugogodišnjem građenju tolerancije i suživota između Srba i Hrvata.^[18]
• Bojan Glavašević, sin hrvatskog reportera Siniše Glavaševića koji je pogubljen od strane srpske paravojske nakon Vukovarske bitke, izrazio je nezadovoljstvo da se snimke njegovog oca koriste za politički marketing tokom protesta u Zagrebu. Dodao je da "svako ima pravo na miran protest", ali je osudio govor mržnje određenih protestanata.^[19]
• 26 organizacija civilnog društva iz Hrvatske poslalo je zajedničko pismo papi Franji, u kojemu su izrazili zabrinutost zbog stavova kardinala Josipa Bozanića i nekoliko drugih biskupa koji su javno iznosili svoje neslaganje sa uvođenjem ćiriličnoga pisma u službenu upotrebu u Vukovaru. Organizacije su istakle kako izjave biskupa ni na koji način ne doprinose miru i pomirenju već prije vode u daljnje podjele i konflikte^[20][21]

Podrška

• Tomislav Karamarko, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), protivio se implementaciji dvojezičnosti u Vukovaru tvrdnjom da "uvođenje ćirilice ne vodi prema većoj toleranciji i snošljivosti".^[22] Iako je potpisao zahtjev za raspisivanje referenduma o izmjeni Ustavnog zakona o pravima nacionalnim manjina, Tomislav Karamarko se kasnije protivio održavanju referenduma, jer bi se njime smanjila stečena prava manjina na koja se Hrvatska obavezala ulaskom u EU.^[23]
• Druge stranke desnog spektra koje se protive vukovarskom uvođenju ćirilice su Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević (HSP AS)^[24] i Hrvatska čista stranka prava (HČSP).^[25]
• Skupština Vukovarsko-srijemske županije dala je podršku demonstrantima u njihovom pokušaju da spriječe "nasilno uvođenje dvojezičnosti u Vukovar". Tokom glasovanja u skupštini, članovi Socijaldemokratske partije (SDP), Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) i Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) napustili su sjednicu.^[26]
• Predstavnici svih podružnica Zajednice povratnika Hrvatske na okupljanju u Vukovaru dali su punu podršku "Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara" u svim njihovim zahtjevima, te su pozvali Sabor da što prije izmijeni Ustavni zakon o manjinama.^[27]

Internacionalne

Srbija

• Vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) osudila je proteste i pozvala službeni Zagreb da zaštiti prava srpske manjine.^[17]
• Savez srpskih povratnika iz Hrvatske, predstavljajući primarno Srbe koji su napustili Hrvatsku nakon završetka rata 1995. godine, objavio je da su protesti još jedan primjer ugrožavanja prava manjina.^[17]

EU

• Dennis Abbott, glasnogovornik Evropske komisije, izjavio je da Evropska unija nema namjeru miješati se u svađu oko uvođenja ćirilice u Vukovaru, napomenuvši pritom da je poštivanje kulturne različitosti i prava manjina utkano u temeljne dokumente EU, ali da jurisdikciju u tim stvarima imaju zemlje članice. Uporedio je situaciju u Vukovaru s jezičkim sporom Flamanaca i Valonaca u Belgiji.^[28]
• Jelko Kacin, slovenski član Evropskog parlamenta, rekao je da očekuje "pravu i jasnu reakciju" službenog Zagreba, te da u nju niti ne sumnja.^[29]

Historijske zabrane ćirilice u Vukovaru

Godine 1861. generalna skupština Srijemske županije jednoglasno je usvojila odluku o uvođenju srpske ćirilice kao službenog pisma na području županije.^[30] Ova odluka je poništena osam godina kasnije tj. 1869. kada Sabor Kraljevine Hrvatske i Slavonije donosi odluku o isključivoj upotrebi Gajeve latinice čime je ćirilica na županijskoj razini u potpunosti ukinuta.^[30] Saborska odluka izazvala je nezadovoljstvo među srpskim stanovništvom Vukovara koje je poslalo protestno pismo caru Franji Josipu I s obzirom da je Kraljevina Hrvatska i Slavonija bila dijelom Austro-Ugarskog Carstva.^[30] Vukovarci su tražili od cara da poništi tu odluku, navodeći da je neopravdana i s obrazloženjem da je čak Ugarski sabor Zemalja Krune sv. Stjepana prihvatio njihova pisma na ćirilici.^[30]

Tokom Drugog svjetskog rata, srpska ćirilica bila je zabranjena širom marionetske Nezavisne Države Hrvatske.^[31] Odluka je objavljena 25. aprila 1941. u Narodnim novinama gdje se izričito navodila zabrana upotrebe u državnim i javnim ustanovama, uredima, trgovinama, knjigama, korespondenciji, te privatnom životu.^[31]

Dana 5. novembra 2013, većinskom odlukom u vukovarskom gradskom vijeću pod vodstvom desničarskih stranaka (HDZ i HSP AS), izglasana je odluka o promjeni gradskog statuta čime je Vukovar proglašen "mjestom posebnog pijeteta" odnosno izuzetkom iz Zakona o zaštiti prava manjina.^[32] Argumenti ove odluke kojom je ćirilica ponovo zabranjena bili su stradavanje grada pod opsadom srpskih snaga 1991. godine.^[32] Kao odgovor na donešenu promjenu, Milorad Pupovac izjavio je da od hrvatske vlade i ustavnog suda očekuje poništavanje odluke vukovarskog gradskog vijeća.^[33]