Slaba interakcija

U fizici elementarnih čestica, slaba interakcija je mehanizam odgovoran za slabu silu ili slabu nuklearnu silu, jednu od četiri fundamentalne interakcije u prirodi, zajedno sa jakom interakcijom, elektromagnetizmom, i gravitacijom. Slaba interakcija je odgovorna za radioaktivno raspadanje subatomskih čestica, i igra ključnu ulogu u nuklearnoj fisiji. Teorija slabe interakcije se ponekad naziva kvantna flavordinamika (QFD), u analogiji sa terminima QCD i QED, ali termin se slabo koristi jer se slaba sila najbolje razumije u elektro-slaboj teoriji (EWT).^[1]

Radioaktivni beta raspad je moguć zahvaljujući slaboj interakciji, koja pretvara neutron u proton, elektron, i elektronski antineutrino.

Tipičan primjer gdje utječe slaba sila, je spajanje atoma helija (fuzija). Ovaj proces je zastupljen kod svih zvijezda.^[2]

Efektivni opseg slabe sile ograničen je na subatomske udaljenosti i manji je od prečnika protona.^[3]

Standardni model fizike čestica pruža jedinstven okvir za razumijevanje elektromagnetnih, slabih i jakih interakcija. Interakcija se događa kada dvije čestice (obično, ali ne nužno, polucijeli spin fermioni) razmjenjuju cjelobrojne bozone koji nose silu. Fermioni uključeni u takve razmjene mogu biti ili elementarni (npr. elektroni ili kvarkovi) ili kompozitni (npr. protoni ili neutroni), iako su na najdubljim nivoima sve slabe interakcije na kraju između elementarnih čestica.