Veliki hadronski sudarač

Veliki hadronski sudarač (engleski:The Large Hadron Collider (LHC)) je ubrzivač fizičkih čestica sa najvećom snagom, u svijetu.^[1][2] LHC leži u tunelu kružnog oblika, obima 27 km, 175 metara pod zemljom ispod francusko-švicarske granice, nedaleko od Ženeve, Švicarska. LHC je sagrađen od strane Evropske organizacije za atomska istraživanja (engleski: the European Organization for Nuclear Research (CERN)),^[3] sa namjerom različitih testiranja u oblasti fizike visokih energija, uključujući i postajanje hipotetskog higgsovog bozona i velike porodice novih čestica predviđenih teorijom supesimetrije. Utemeljen je i izgrađen u saradnji više od 10 000 naučnika iz preko 100 zemalja kao i stotina univerziteta i laboratorija.

Mapa Velikog hadronskog sudarača (LHC) u CERN-u

Udarač ima četiri tačke ukrštanja na kojima se sudaraju ubrzane čestice. Devet detektora,^[4] od kojih je svaki dizajniran da detektuje različite pojave, postavljeno je oko tačaka prelaza. LHC prvenstveno sudara zrake protona, ali također može ubrzati zrake teških iona, kao što su sudari olovo-olovo i sudari proton -olovo.^[5]

Cilj LHC-a je omogućiti fizičarima da testiraju predviđanja različitih teorija fizike čestica, uključujući mjerenje svojstava Higgsovog bozona,^[6] traženje velike porodice novih čestica predviđenih supersimetričnim teorijama,^[7] i proučavanje drugih neriješenih pitanja iz fizike čestica.

Podaci koje je proizveo LHC, kao i simulacija vezana za LHC, procijenjeni su na 200 petabajta godišnje.^[8]

LHC Computing Grid^[9] je konstruisan kao dio LHC dizajna, kako bi obradio ogromne količine podataka koje se očekuju za njegove kolizije. To je međunarodni kolaborativni projekat koji se sastoji od računarske mrežne infrastrukture koja u početku povezuje 140 računarskih centara u 35 zemalja. Dizajnirao ga je CERN za rukovanje značajnom količinom podataka proizvedenih LHC eksperimentima,^[10] uključujući privatne kablovske veze sa optičkim vlaknima i postojeće brze dijelove javnog Interneta kako bi se omogućio prijenos podataka od CERN-a do akademskih institucija širom svijeta. LHC Computing Grid se sastoji od globalnih federacija širom Evrope, Azije i Pacifika i Amerike ^[11]

Superprovodni kvadrupolni elektromagneti se koriste za usmjeravanje snopa do četiri tačke ukrštanja, gdje se odvija interakcija između ubrzanih protona.

Također pogledajte

• Bose–Einsteinova statistika