Île de la Possession
From Wikipedia, the free encyclopedia
Île de la Possession ili otok Possession, bivši Île de la Prize de Possession, dio je subantarktičkog otočja Crozet. Administrativno je dio francuskih južnih i antarktičkih zemalja. To je važno mjesto za gniježđenje morskih ptica .
| Île de la Possession | |
|---|---|
| Otok | |
 | |
 Zemljovid otoka  Položaj otočja Crozet | |
| Položaj | |
| Koordinate | 46°24′27″S 51°45′27″E |
| Smještaj | Južni Indijski ocean |
| Država |  Francuska |
| Otočje | Crozet |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 150 km2 |
| Najviši vrh | Pic du Mascarin, 934 m m |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika | osoblje istraživačke stanice |
  Île de la Possession Île de la Possession na zemljovidu otočja Crozet  | |
_p124_SHIP_BAY,_POSSESSION_ISLAND.jpg)
Île de la Possession leži u istočnoj skupini otočja, oko 20 km zapadno od Île de l'Est (Istočni otok). S površinom od 150 km2 to je najveći otok u skupini i jedini naseljeni. Ima neravan planinski krajolik ispresijecan dubokim ledenjačkim dolinama. Obalna područja i doline prekriveni su zeljastom subantarktičkom vegetacijom. Otok je nenaseljen osim osoblja istraživačke stanice Alfred Faure na istočnom kraju otoka, s najviše 20 ljudi.[1]
Istraživačka stanica Alfred Faure je istraživačka stanica koja se sastoji od oko 12 glavnih zgrada. U stanici boravi maksimallno oko 20 aktivnih djelatnika. Nalazi se na krajnjem istoku otoka Île de la Possession. Prosječna temperatura doseže 5,3 °C. Ime baze dolazi od Alfreda Faurea, vođe lokacije 1960- ih. Baza ima 1.6 km dugu cesta koja povezuje bazu s obalom gdje brod Marion Dufresne povremeno doprema zalihe. Od obale do stanice vodi i žičara.
Godine 1840. Rossova ekspedicija usidrila se blizu otoka kako bi dopremila namirnice nasukanoj skupini od jedanaest lovaca na morske slonove (rod Mirounga).
Ptice
BirdLife International označio je otok kao važno područje za ptice (IBA) kao mjesto za razmnožavanje morskih ptica, od kojih se gnijezdi najmanje 26 vrsta. Ptice koje se gnijezde u relativno velikom broju uključuju kraljevske (Aptenodytes patagonicus), krunate (Eudyptes moseleyi) i zlatnouhe pingvine (Eudyptes chrysolophus), albatrose lutalice (Diomedea exulans), mrke (Phoebetria fusca) i sive albatrose (Phoebetria palpebrata), sjeverne velike burnjake, širokorepe, kratkokljune i sive zovoje te zdepaste burnice (Pelecanoides georgicus). Na otoku se u manjem broju gnijezde i veliki burnjaci, sivoglavi albatrosi (Thalassarche chrysostoma) i sivorepe čigre (Sterna virgata). Leucocarbo melanogenis, crnokljuna uzdašica (Chionis minor) i kerguelenska patka (Anas eatoni) su rezidentni.
Manje ptice gnijezde se samo na većim nadmorskim visinama zbog svoje osjetljivosti na grabežljivce štakora na nižim razinama.[1]
Ostale divlje životinje
Koze koje su uvedene su iskorijenjene, iako crni štakori (Rattus rattus) ostaju i prijetnja su ptičjem svijetu. Na otoku se razmnožavaju i tuljani Arctocephalus gazella i Arctocephalus tropicalis i Mirounga leonina.
Grupa od oko 80 orki nastanjuje okolne vode. Prisutne su dvije biljke i 59 vrsta člankonožaca endemskih za otočje.[1]
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
