Bohrov radijus
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bohrov radijus ili Bohrov polumjer je mjerna jedinica je za mjerenje duljine, a upotrebljava se prije svega u atomskoj fizici. Bohrov radijus jednak je 5,291 772 108 (18)·10-11 m. Osnovno Bohrovo objašnjenje polumjera kao udaljenost, na kojoj elektron kruži oko jezgre u okviru kvantne teorije je zastarjela. Bohrov radijus je tako potrebno razumjeti kao prosječnu udaljenost elektrona od jezgre u osnovnom stanju vodikovog atoma odnosno kao veličinu pripadajućeg vjerojatnosnog redoslijeda položaja elektrona.