Centralnotibetanski jezik
From Wikipedia, the free encyclopedia
Centralnotibetski jezik (ISO 639-3: bod; bhotia, dbus, dbusgtsang, phoke, tibetan, u, wei, weizang, zang), jezik centralnotibetanske podskupine tibetskih jezika, kojim govori 1 277 620 ljui u Tibetu i susjednim zemljama, Nepal, Butan i Indija. U Kini regionalni sužbeni jezik.[1]
Većina govornika živi u Tibetu, 1 070 000 (1990 popis); 4 800 u Butanu (2006) gdje su izbjegli iz Tibeta od 1959; 189 000 u Indiji (2007) u Himachal Pradeshu, tibetska granica; Uttarakhand; Arunachal Pradesh; Assam; Delhi; Sikkim. U Nepalu 5 280 (2001 popis) u Kathmanduu i Pokhari.